Žuti (zlatni) češljugar

Već uobičajena u uzgoju, žuta (u početku nazivana zlatna) mutacija češljugara je spektakularna po tome što je to mutacija koja ne oduzima, već naprotiv ona dodaje. Tijekom prvih godina uzgoja ustanovljeno je da se radi o djelomično dominatnom nasljeđivanju. Stoga se pojavljuje i s jednostrukim i s dvostrukim faktorom kad ispoljava svoj maksimum. Fenotipski, po meni, nije spektakularna, ponajviše iz razloga jer je selekcija češljugara u ovoj mutaciji izrazito teška. Napominjem da je još uvriježeno korištenje sibirske podvrste češljugara koja je sama po sebi u kontradikciji s efektima žute mutacije. U novije vrijeme jasno se napominje da bi kod uzgoja (barem klasičnih serija češljugara) trebalo koristiti 'male' podvrste češljugara koje obiluju feomelaninom. U nastavku možete pročitati interesantan članak o žutoj mutaciji češljugara, osebujnog autora gospodina Nebojše Antanasijevića, koji je još prije nekoliko godina objavljen u ''Zov''-u, ''Avifauni'' i ''Novoj Batudi''.

Žuti česljugar

Vrhunski primjerak žutog DF (homozigotnog) češljugara

Gledajući pravila nasljeđivanja i razvoj mutacija češljugara (Carduelis carduelis) može se reći da su sve mutacije očekivane osim bijele crnooke, a posebno žute koja je priča za sebe. Po svemu ona je misteriozna. Sve mutacije su nastale nekim razrjeđenjem boje koje je nasljedno, dok kod žute mutacije potpuno neočekivano žuti lipokrom vrši, takoreći, invaziju na perje čitavog tijela. Zanimljiv je i način nasljeđivanja koji je jedinstven, jer je dominantan, ali ne u potpunom smislu – nepotpuno dominantan, točnije intermedijaran je, a takav oblik nasljeđivanja boje nije baš čest slučaj kod ptica. Nastanak žute mutacije češljugara nije potpuno razjašnjen, a smatra se da je nastala spontano kod balkanske podvrste češljugara (Carduelis carduelis balcanica) na prostoru bivše Jugoslavije kod ptica u prirodi. To su prvi iskoristili njemački uzgajivači koji su hibridizacijom te ptice mutaciju prenijeli i fiksirali na sibirsku podvrstu češljugara (Carduelis carduelis major).

Žuti česljugar

Žuti JF (hetorozigotni) češljugari

Žuti lipokrom koji se invazivno širi na gotovo sve perje, bilo da je ono melaninsko ili lipokromsko, daje žutoj mutaciji češljugara posebnost, efektan izgled i mogućnost da bude razvijena u poželjnoj formi boje. Uspoređujući je sa ostalim, uglavnom izblijeđenim, mutacijama češljugara može se zaključiti da žuta mutacija katkad ima iznenađujući efekt. Maska češljugara žute mutacije nije potpuno crvena, kao kod normala, već je zbog nanosa žutog lipokroma postala crveno narančasta. Dijelovi vrata, obrazi koji su bijeli kod normala su lipokrom žuti, dok su bijela pera na trtici, bijele zone u repu, grudi, bokovi i trbuh bijeli sa u manjoj ili većoj mjeri primjesom lipokrom žute boje, do potpuno žuti kod ptica sa izrazitijim efektom mutacije (dupli faktor). Svi dijelovi tijela koji su crni kod ptica normal boje su presvučeni lipokrom žutom, tako da su smeđi zelenkasti do sivo crnkasti kod češljugara u žutoj mutaciji.

Žuti česljugar

Dva žuta JF (hetorozigotna) i jedan normal češljugar

Razlika između spolova kod žute mutacije češljugara nije potpuno jasna, ali je ipak za iskusnije oko uočljiva. Maska kod mužjaka je veća, jače je boje i širi se u prostoru preko oka, ali to ne mora biti pravilo. Kljun mužjaka je nešto duži sa vrhom crno pepeljaste boje, dok je u ženke vrh kljuna nešto svjetliji sivo crne boje. Svi crnkasti dijelovi prekriveni lipokrom žutom su tamniji kod mužjaka nego kod ženke, a to je posebno uočljivo na potiljku glave i na pokrivnim dijelovima ramena. Mužjak je krupnija ptica, veće glave i kljuna, gordijeg držanja, što je uostalom i normalno za češljugare.

Žuti česljugar

Žuti DF (homozigotni) češljugar

Žuta mutacija češljugara je u ekspanziji kod odgajivača u Italiji, a nešto manje u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj. Zbog dominantnosti i nevezanosti za spol u nasljeđivanju teorijski se može prenijeti i na pastel, ahat, izabel, satine, smeđu, bjeloglavu mutaciju češljugara što već prezentiraju mnogi, ponajviše talijanski uzgajivači.

Žuti česljugar

Žuti DF izabel satine češljugar

Svi početni podaci o nasljeđivanju žute mutacije češljugara ukazivali su da se radi o dominantnom nasljeđivanju, nevezanom za pol, što je i pojašnjavalo njen opstanak i pojavu u prirodi. Pažljivim proučavanjem došlo se do zaključka da se ustvari radi o mutaciji koja je nepotpuno dominantna, odnosno posjeduje takvo svojstvo da dominira nad normalom, ali ne u potpunosti. Takav tip nasljeđivanja naziva se intermedijarni, nepotpuno dominantni ili parcijalno dominantni. Kod kanarinaca boje tipičan primjer za ovakav način nasljeđivanja se javlja pri ukrštanju lipokrom crvenih i žutih, kada svi mladi imaju boju koja je neka mješavina navedenih boja, odnosno narančasta je. Pri parenju žutog mutiranog sa normalnim češljugarom dobit će se ptice koje će biti žute ali sa ne tako izrazitom žutom lipokrom bojom. Da bi pojasnio shemu nasljeđivanja ptice uvjetno nazvane 'čisto žute' mutacije češljugara nazvat ću sa dvostrukim faktorom za žuto i označit ću ih u shemi sa DF (homozigotni žuti ŽŽ) i češljugare 'bljeđe žute' boje označit ću u shemi nasljeđivanja sa jednostrukim faktorom za žuto JF (Ž+Ž heterozigotni žuti dobiveni parenjem žutog Ž i normala Ž+, što govori o nekoj vrsti dominantne heterozigotne nasljednosti). Homozigotni par gena (u našem slučaju ŽŽ), često nosi i letalni faktor za embrio, mada nije dokazano da to nosi mutacija, već i neki drugi letalni faktori. Dokazani primjer za ovo je letalni faktor za 25% embrija koji se javlja pri parenju dva ćubasta kanarinca (ćubavost je dominantno nasljedna i nevezana je za spol) ili dva dominantno bijela (njemački bijeli) kanarinca kada obavezno kod embrija koji imaju homozigotni par gena dolazi do uginuća embrija u nekom stupnju razvoj, a i u ovom slučaju to zadesi 25% embrija. Kod žute mutacije češljugara postoje ptice sa jasno jačom žutom bojom (dvostruki faktor za žuto DF ili homozigotni par gena ŽŽ), pa stoga proizlazi da se letalni faktor ne javlja uvijek kada ptice imaju homozigotni par gena koji definira boju.

Žuti česljugar

Žuti DF satine (lutino) češljugar

Žuti česljugar

Žuti DF eumo (mascerato) bjeloglavi češljugar

Shema nasljeđivanja žute mutacije češljugara (nevezano za spol, 50% mužjaka i 50% ženki):

1. Žuto JF x žuto JF = 25% žutih DF + 50% žutih JF + 25% normala
2. Žuto JF x normal = 50% normala + 50% žutih JF
3. Žuto DF X normal = 100% žutih JF (ovo je tipično za intermedijarno nasljeđivanje)
4. Žuto DF X žuto JF = 50% žutih DF + 50% žutih JF

U shemi nije dana kombinacija parenja M žuti DF X Ž žuta DF jer je moguće da takva kombinacija nosi stupanj letalnog faktora, s tim da to nije napisano niti navedeno u materijalu koji sam koristio za pripremu ovog teksta. Gledajući zakone genetike i primjenjujući matematičku kombinatoriku vjerojatnost za letalni faktor embrija u prethodno navedenoj kombinaciji parenja je gotovo izvjesna, ali to vjerojatno nije dokazano i objavljeno. Napominjem da je ovo samo moje mišljenje koje sam izveo uspoređivanjem sa shemama nasljeđivanja gdje se javlja letalni faktor sa parom homozigotnih gena koji nastaje parenjem dvije ptice istovjetnih dominantnih mutacija nevezanih za spol (na primjer ćuba ili dominantno bijela boja kanarinaca).

Nebojša Antanasijević