Bolesti

Agresija kod ptica

Agresija kod ptica u doba parenja je uobičajena pojava, a naročito je izražena kod ptica FE. Dominantnost katkad 'šeta' od partnera do partnera tijekom različitih faza od pripreme za parenje pa do osamostaljivanja mladih. Lomljenje jaja, izbacivanje mladih i kanibalizam su također povezani s agresijom, ali i drugim pojavama te ću o tim problemima nekom drugom prigodom. Ovdje ću ukratko objasniti problem agresije kod sparivanja, odnosno formiranja nekompatibilnih primjeraka.

Agresija kod ptica

Sjeverne juričice, dominantnost mladog mužjaka

Odvajanje partnera je često nužno. Ja koristim žičanu pregradu - tako da se ptice vide i na taj način privikavaju. Dobro je i sastavljanje parova početi s transparentnom (žičanom) pregradom. Ako nemate tu mogućnost možete mužjaka staviti u krletku do ženke.

Ukoliko se agresija nastavi i nakon odvajanja od par dana (do tjedan) potrebno je mužjaka opet pustiti kod ženke na par sati (do pola dana). U tom periodu bilo bi poželjno promatrati ponovno spojeni par. Nikako ne preporučam da se tada ptice ostave cijeli dan bez kontrole, pa čak iako je  na prvi pogled sve u redu. Ja mužjaka vadim prvi dan predvečer, jer jutro često donosi neugodno iznenađenje. Kroz tjedan dana potrebno je povećati vrijeme koje partneri provode skupa, uzastopnim odvajanjem i spajanjem.

Samo promatranje i razina 'čitanja' naravi ptice rezultiraju uspjehom u spajanju nespojivih. Nažalost, nekad je i par sati dovoljno za katastrofu, gdje jedan od partnera može čak i biti pretučen do smrti. Zato ne treba biti ubijeđen da poznate neku pticu. Promatrajte je svaki dan.


 

Kada sam, prije više od 3 godine, pisao gornji tekst nisam mislio da i kod kanarinaca može doći do tolike agresije da sukob završi smrću. No eto, malo sam se opustio i prve znakove agresije sam zanemario. Jutro nakon dočekalo me neugodno iznenađenje kad sam pronašao mladu izabelu na podu... raskrvavljene glave, nepomičnu.

Tici_2014-03-15_07-23-12    Tici_2014-03-15_07-23-36

 Ubijena izabela crvena mozaik kanarinka

Interesantno je da je ubio kanarinac koji je bio izuzetno miran i privržen drugoj ženki s kojom je bio u fazi pred polaganje jaja. Očito je prekomjerna zaljubljenost u nju, mladenački polet mužjaka, i čudnovati splet instinkta doveo do ovoga. Pouka je da se prvi znakovi agresije ne smiju zanemariti, pa čak ni kod kanarinaca!


 

Ovdje vam prenosim pristup za rješavanje agresije kod zelendura iskusnog uzgajivača, mog prijatelja, Lea Ceraja Cerića (Dubrovnik) 

Zelenduri spadaju u najagresivnije od svih ptica FE. Mladi mužjak u 'velikom' nagonu u stanju je ubiti ne samo ženku, nego i nju i mlade, i pri tome uništiti sve što mu se nađe na putu. Za razliku od ostalih ptica FE, gdje uglavnom dominiraju mužjaci, kod zelendura se može dogodit da ponekad ženka pravi probleme.

Leo problem agresije kod zelendura rješava na sljedeći način.

Već tijekom mitarenja i neposredno nakon njega, može se vidjeti koji će mladi mužjak praviti probleme. Takve ptice u početku samo čupaju ostale mlade, da bi nakon nekog vremena počeli pokazivati znakove potpune dominacije nad ostalima, što nakon nekog vremena preraste u čisto teroriziranje.

Takvog mladog mužjaka uspješno se može upariti jedino sa starijom, iskusnom ženkom, koja u pravilu, trpi njegove 'nestašluke' dok radi gnijezdo ili u samoj pripremi. Čim snese jaja, ili kad se mladi izlegu, neće ga pustiti na pola metra od gnijezda, niti blizu mladih, kad ovi napuste gnijezdo. Jedino gdje treba biti jako oprezan je vrijeme kad ona položi novu turu jaja, jer onda ne može paziti na mlade.

Da bi ženka bila dominantna, u parove Leo stavlja potpuno spremnu ženku s manje spremnim mužjakom, čak i po cijenu neplodne prve ture jaja. U ovakvom pristupu, ona njega proganja i u tih nekoliko dana postave se pravila ponašanja. Obično nakon toga nema problema s agresivnošću.

Normalno, uvijek ima jedinki kod kojih ne pali nijedan način, pa preostaje samo odvajanje mužjaka. Dvogodišnji (višegodišnji) mužjaci obično ne prave probleme.

Bolesti ptica uzrokovane protozoama - Flagelate

O bolestima ptica... nažalost nikad dosta. Prezentiram Vam ovdje članak (prvi iz serije o bolestima uzrokovanim protozoama (parazitima)) studenta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, strastvenog ornitokultura Vojvođanina Stanka Galića. Članci su objavljeni u Novoj Batudi i Avifauni, ali susretljivošću autora, evo ih i ovdje dostupni u elektronskoj verziji. Znanja nikad dosta.

Kada se razmatraju bolesti uzrokovane jednostaničnim parazitima (protozoama), uz kokcidiozu druga vrlo značajna skupina bolesti jesu invazije uzrokovane flagelatima -bičašima. U toj grupi organizama, prema važnosti u avikulturi, istječu se sljedeći rodovi (koji broje različit broj vrsta): Hexamita, Giardia, Cochlosoma, Chilomastix, Histomonas i Trichomonas.

Bičaši iz roda Hexamita (sinonimni naziv Spironucleus) najčešće se javljaju kod pripadnika reda golubova (lat. ordo Columbiformes), kokošastih ptica (lat. ordo Galliformes) i ždralova (lat. ordo Gruiformes). Obolijevaju mahom mlade ptice, a izvor infekcije predstavlja kontaminirano (uzročnikom zagađeno) tlo, okoliš i voda za piće ili kupanje. Rezervoari infekcije su latentno (skriveno) inficirane jedinke koje ne pokazuju simptome bolesti. Heksamitiaza se najčešće javlja u proljeće i pogotovo u ljeto. Kao i kod brojnih drugih parazitoza i ovdje značajnu ulogu u razvoju bolesti čine predisponirajući(pogodovni) faktori. Pored različitih tipova stresa i drugih patoloških stanja, za razvoj heksamitiaze vrlo su važne dvije viroze: cirkoviroza i adenoviroza. Kao vrlo česta komplikacija adenoviroze tipa l, javlja se upravo ova, razmatrana parazitoza. Nakon oralnog unosa parazita (u tzv. cističnom obliku), on napada stjenku crijeva gdje izaziva promjene u vidu upale sa sluzavim sekretom. Nerijetko se mogu naći i oštećenja na slijepom crijevu u vidu čireva, kao i povećanje jetre i slezene. Glavni simptomi bolesti su: nakostriješeno perje, slabost, dehidratacija, smanjen unos hrane i vode, a karakterističan je i promijenjen izmet - vodenast izmet sa primjesama sličnim zrncima riže ili izmet pjenasto-sluzave konzistencije, zelene boje.

Giardioza je bolest koja se nerijetko javlja kod ptica, kao i kod sisavaca, uključujući i čovjeka. Od ukrasnih ptica najčešće su zahvaćene talasaste papige, nimfe, pripadnici roda Agapornis, kao i tukani (lat. fam. Ramphastidae). Rjeđe se pojavljuju kod drugih vrsta malih i srednjih papiga, te pjevica. Nakon ingestije (gutanja) cista giardie, promjene nastaju u tankim crijevima. Bolest se širi cistama koje su sadržane u izmetu oboljelih ptica (ugl. stare, latentno inficirane ptice-kliconoše). U mladih jedinki mogući su akutni oblici bolesti sa visokom smrtnošću, iako je daleko tipičnije za giardiozu duži tijek bolesti, tj. kronicitet. Potrebno je napomenuti da su razvojni oblici giardie koji su sposobni za infekciju drugih ptica, tzv. ciste, vrlo otporni i zadržavaju sposobnost infekcije do tri tjedna u okolišu. Glavni simptom ove bolesti jeste proljev, koji varira od potpuno tekućeg izmeta do slabije formiranog, koji je izrazito voluminozan. Nerijetko se događa kod oboljelih nimfi da dolazi do čupanja perja zbog svrbeža koji se razvija patološkim djelovanjem parazita.

Parazitoza koju često srećemo pri uzgoju pjevica jeste kohlosomoza. Najčešće su afektirane ukrasne zebe, amadine, a pogotovo astrilde (fam. Estrildidae). Protozoe iz roda Cochlosoma često uzrokuju značajne gubitke, pogotovo mladih ptica, u uzgojima australijskih zebrastih zeba i japanskih galebića (upravo potonja vrsta je i najznačajniji kliconoša infekcije).Kao i kod prethodno opisanih parazitoza,izvor infekcije su latentno inficirane stare ptice koje izmetom izlučuju uzročnika u okoliš i tako šire bolest. Klinička slika i tijek bolesti obično nisu pretjerano drastični. Manifestira se slabiji proljev kod mladih jedinki sa nižom stopom uginuća. Simptomi najčešće prestaju nakon prvog mitarenja,ali ne smije se gubiti iz vida da su takve ptice kliconoše i izlučuju uzročnika usprkos odsustva znakova bolesti(koji se ponekad znaju ponavljati na mahove).Pored proljeva koji često sadrži neprobavljenu hranu,vidljivi su i dehidracija,slab rast i razvoj te malaksalost.

Bičaši roda Chilomastix najčešće uzrokuju bolest kod raznih vrsta prepelica i jarebica,ali također su zabilježena i oboljenja vodene peradi. Parazitoza je usko vezana za loše i nehigijenske uvjete držanja i njege, praćena visokom stopom uginuća. Histomonijaza (tzv. 'bolest crne glave') primarno se javlja kod kokošastih ptica (fazani, prepelice...). Specifičnost ovog protozoa jeste vrlo uska povezanost sa nematodom (tip višestaničnih parazita) Heterakis gallinarum. Naime, gutanjem embrioniranog jajeta tog parazita vrlo često rezultira ujedno i nastankom histomonijaza - pošto se Histomonas često nalazi na površini jajeta nematoda. Vrlo važno je napomenuti da ove uzročnike prenosi kišna glista, koju afektirane vrste ptica rado jedu. Osim tim posrednim putem, bolest se može i direktno širiti iz okoliša. Pored karakterističnih promjena na glavi zahvaćenih ptica, javljaju se i čirevi slijepog crijeva i oštećenja jetre uz nakupljanje tekućine u tijelu.

Rod flagelata Trichomonas, primarno je vezan uz golubove. Tek potom po važnosti slijede ostale ptice,među kojima se istječu grabljivice kao visoko predisponirane vrste, zbog prehrane golubovima. Trichomonijaza je u krugu golubara poznata pod nazivom 'bolest žutog dugmeta'. Ovaj opisni naziv u sebi krije ujedno i najtipičniji simptom bolesti:nakupljanje naslaga u gornjim dijelovima dišnog i probavnog sustava koji su često jasno vidljivi. Oboljele ptice teško dišu, mršave i apatične su.

Dijagnostika i liječenje opisanih parazitarnih oboljenja u velikoj mjeri su slični, te će se zbog toga zajedno i opisati. Najjednostavnija i najsigurnija metoda utvrđivanja jeste mikroskopski pregled nativnog preparata izrađenog od svježeg izmeta. Na takvom preparatu se lako uočavaju i razlikuju pojedini bičaši. Osim od svježeg izmeta, preparati se mogu izraditi i od sluznice crijeva uginulih ptica, te eventualno u obzir dolazi i uzimanje brisa iz kloake bolesnih ptica (najčešće kod trihomonijaze).

Terapiranje parazitoza uzrokovanih flagelatima sprovodi se sa preparatima iz farmakološke skupine nitroimidazola. U njih se ubrajaju: ronidazol, dimetridazol, metronidazol, karnidazol, itd. Apliciranje lijekova se sprovodi putem vode za piće,dvokratno, sa pauzom između. Konkretni vremenski periodi terapiranja i pauze između njih ovise o rabljenom preparatu i sadržani su u uputama proizvođača.

Na kraju, kao neke osnovne mjere prevencije parazitoza iz ove skupine, mogu se navesti: otkrivanje i liječenje svakog pojedinog slučaja bolesti, adekvatan nivo higijene i uvjeti držanja, pravovremeno odvajanje mladih ptica od odraslih, itd.

 

Bolesti ptica uzrokovane protozoama - Kokcidie

O bolestima ptica... nažalost nikad dosta. Prezentiram Vam ovdje članak (drugi iz serije o bolestima uzrokovanim protozoama (parazitima)) studenta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, strastvenog ornitokultura Vojvođanina Stanka Galića. Članci su objavljeni u Novoj Batudi i Avifauni, ali susretljivošću autora, evo ih i ovdje dostupni u elektronskoj verziji. Znanja nikad dosta.

Od svih parazitarnih oboljenja koja se javljaju u uzgojima ukrasnih ptica, po brojnim karakteristikama, kokcidioza zauzima posebno mjesto. Česta pojava i neugodne poslijedice bolesti,čine ovu parazitozu značajnim problemom pri uzgoju. Upravo zbog svih tih odlika kokcidioze, pristup i poduzetnost moraju biti znalački i pravovremeni. Generalno,sve bolesti koje izazivaju neke vrste parazita (parazitoze) proizlaze iz jednog oblika biološke interakcije, koja se, logično, naziva parazitizam. Njegova fundamentalna odlika jeste interakcija između parazitske vrste i domaćina, pri kojoj parazit koristi njemu potrebne resurse domaćina u svrhu opstanka i produljenja svoje vrste, na štetu domaćina.

Postoje brojne podiobe parazitoza, jedna od osnovnih je i prema staničnoj organizaciji parazita, pri čemu razlikujemo bolesti izazvane višestaničnim parazitima (lat. Metazoa) i jednostaničnim parazitima (lat. Protozoa). Kokcidije, uzročnici kokcidioze, ubrajaju se u jednostanične parazite - protozoe. Iako se cijeli organizam sastoji od samo jedne stanice, kokcidije imaju vrlo složen ciklus razmnožavanja koji podrazumijeva brojne stadije, koji se nalaze kako u organizmu ptice, tako i u vanjskoj sredini.

Infestiranim (zaraženim) pticama drže se sve jedinke u kojima se kokcidije nalaze i razmnožavaju. Problem kod ove činjenice jeste taj da se zaraženost ptica može ogledati i u kliničkom smislu (javljaju se simptomi, ptice mijenjaju ponašanje i vidno su bolesne), ali, isto tako, česti su i slučajevi latentnih infestacija (nema vidljivih simptoma bolesti, ptice djeluju zdravo). U bilo kojem od ovih slučajeva, infestirane ptice su izvor zaraze jer izlučuju jedan od razvojnih stadija kokcidije - nesporuliranu oocistu. Ovaj stadij dospijeva u vanjsku sredinu izmetom zaražene ptice i u slučaju adekvatnih uvjeta (temperatura, vlaga, koncentracija kisika...) podliježe procesu sporulacije. Spomenutim procesom,koji traje 24-48h nastaje sporulirana oocista koja je sposobna invadirati (zaraziti) drugu jedinku. Po nekim izvorima, proces poprimanja infektivnosti (sporulacija) može se odigrati i u samom organizmu ptica, nakon unosa nesporuliranih oocista, što dodatno doprinosi širenju bolesti. Ulazna vrata za kokcidije je per oralni (putem usta) unos (ne)sporuliranih oocista. Po njihovom gutanju i dospijeću u crijevni trakt, dolazi do prodiranja kokcidija u stanice sluznice crijeva i njihovog daljnjeg razmnožavanja. Tijekom navedenih zbivanja, kokcidije se transformirajući kroz više stadija naposljetku ponovo izlučuju izmetom u obliku nesporulirane oociste. Nakon sporulacije u vanjskoj sredini, bolest se dalje širi. Opisani životni ciklus je karakteristika svih kokcidija, bez obzira na njihovu vrstu (kao i kompatibilnu vrstu ptica koje obolijevaju kao domaćini). Kao digresiju nužno je navesti dvije protozoe, koje se ubrajaju u skupinu kokcidija, iako se odlikuju nešto drugačijim životnim ciklusom. Jedna je Eimeria truncata, uzročnik renalne(bubrežne) kokcidioze koja se javlja primarno kod gusaka (fam. Anseridae), mada se sporadična pojava ove bolesti može uočiti i kod drugih vrsta vodene peradi. Kako i samo ime odaje, ajmerie se kod ovog oblika bolesti lokaliziraju i oštećuju stanice bubrega. Druga iznimka od najčešćeg vida razvojnog ciklusa jeste rod nešto atipičnijih kokcidija - Atoxoplasma. Kod njih nakon dospijeća u stanice sluznice crijeva dolazi do prodora protozoa u monocite i limfocite (tipovi bijelih krvnih zrnaca), putem kojih kasnije dospijevaju u unutarnje organe (jetra, slezena, pluća, osrčje...). U tim organima se Atoxoplasma-e umnožavaju i ponovo vraćaju do sluznice crijeva, gdje dovršavaju životni ciklus i ponovo se izlučuju u vanjsku sredinu. Iz iznešenog lako je zaključiti da se oociste u izmetu ptica oboljelih od atoksoplazmoze ne mogu naći kontinuirano, već samo u pojedinim vremenskim periodima.

U crijevima kokcidije izazivaju propadanje stanica sluznice-enterocita, kao i dubljih slojeva crijeva. Kao poslijedica toga javljaju se poremećenja u probavi i krvarenja, iz čega proizlaze simptomi bolesti: mršavljenje, sluzavi i/ili krvavi proljev, posljedična dehidratacija (najčešće pogubna za ptice), apatija, smanjen unos hrane i vode, nakostriješenost perja, itd. Slično tome, manifestira se i atoksoplazmoza, uz važnu napomenu da je najvažniji i najmarkantniji simptom enormno povećana jetra, koja se u trbušnom predjelu može i vidjeti i napipati. Takva jetra izvana izgleda kao crveno-ljubičasto otečenje koje se lako uočava ispred prsne kosti (upravo zbog toga, atoksplazmoza je dobila engleski naziv 'big liver disease' - bolest velike jetre). Ova bolest se primarno javlja kod pjevica - značajan problem kod uzgoja vrsta evropske faune i nekih tropskih čvoraka. Kao zanimljivost, vrijedi navesti primjer izuzetne osjetljivosti čvorka sa Balija (Leucopsar rotschildi) prema toj bolesti (radi se o izuzetno rijetkoj vrsti na rubu izumiranja, čiji je uzgoj u zatočeništvu dodatno otežavala ova bolest). Pored svih navedenih simptoma, kod svih kokcidioza nerijetko se javljaju i živčana poremećenja (čudni stavovi ptica, epileptoidni napadaji), kao posljedica nedovoljne resorpcije vitamina B kompleksa, koji kokcidije troše pri svom razvoju, a koji je esencijalan za funkcioniranje živčanog sustava. Sve navedeno ubrajamo u tzv. manifestnu kliničku sliku (tijek bolesti sa vidljivim simptomima). Nasuprot tome, postoji, na žalost, i latentan oblik bolesti kod kojeg (donekle) otporne ptice ne pokazuju znakove bolesti, a pri tome izlučuju nesporulirane oociste i predstavljaju izvor bolesti za druge ptice. Na ovu činjenicu se nadovezuju i neke mjere opreza koje se primjenjuju i čine preventivu bolesti. Prvo, jato treba koliko god je to moguće razvrstati po dobnim skupinama. Pošto su najčešće latentno oboljele ptice starije jedinke, predstavljajući rezervoar bolesti,dok su mlade ptice daleko osjetljivije na zaraženje i razvoj bolesti - mladunce treba odmah po osamostaljenju odvojiti i spriječiti im kontakt sa starim pticama. Oociste izlučene u vanjskoj sredini vrlo su otporne i dugo perzistiraju. Zbog toga je jako važno redovito čistiti i dezinficirati kaveze i svu propratnu opremu (hranilice, pojilice,stajalice, transportere, posude za grit...), mijenjati podloge, ne ostavljati dugo istu sipinu kost, itd. Jednom riječju, sanacija nazočnih oocista putem redovitog čišćenja i dezinficiranja je nužna u smislu eradikacije bolesti. To uklanjanje izmeta i druge prljavštine mora biti vrlo temeljito,ne smije se, naime, gubiti iz vida da su i banalne nečistoće dovoljne da izazovu bolest. Također, sporulaciji oocista pogoduje visoka vlaga, koju u podlozi kaveza treba izbjegavati. Idući neizostavni faktor jeste i gustoća naseljenosti ptica koja ne smije biti velika, jer u značajnoj mjeri korelira na nastupom i širenjem bolesti. Vrlo je zanimljivo ovdje napomenuti status kokcidioze kod ptica u divljini. Naime, kokcidioza ne predstavlja veliki problem kod divljih ptica, baš zbog toga što one ne obitavaju na ograničenom prostoru gdje je koncentracija oocista velika kao i vjerojatnost njihovog unosa u organizam.

Što se tiče raširenosti kokcidioze među pticama,ona je općenito velika. Kokcidije su dokazane u 17 od 27 postojećih redova ptica, i pokazuju dosta velik vrsnu specifičnost. Najznačajniji rodovi kokcidija koji izazivaju bolesti kod ukrasnih ptica su: Eimeria, Isospora, Dorisiella, Tyzzeria, Wenyonella, Atoxoplasma...

U trenutku kada se posumnja na kokcidiju ,treba razmotriti i druge bolesti sa sličnim tijekom i odlikama - postavljanje diferencijalne dijagnoze. Tako kod papiga u obzir dolaze askaridoza i giardioza, a kod pjevica kohlosomiaza, salmoneloza i kapilariza (divlje pjevice). Točna dijagnoza može se utvrditi nalazom oocista u izmetu (koprološka pretraga). Tu je važno napomenuti da negativan rezultat koprološke pretrage nije garancija odsustva kokcidioze (pogotovo u slučaju atoksoplazmoze). Iskustva su pokazala da se oociste izmetom češće izlučuju u poslijepodnevnim satima, kada uzorke za pretragu i valja skupljati.

Kod izbora adekvatne terapije,na raspolaganju imamo brojne preparate. Najstarija skupina sa najviše predstavnika jesu sulfonamidi. Literatura, kao i praktična iskustva, preporučuju njihovo davanje dvokratno po tri dana sa dva dana pauze između tretmana. Osim sulfonamida, u obzir dolaze i slijedeći lijekovi: toltrazuril, klazuril, amprolium (sam ili u kombinaciji sa etopabatom), itd. Kod atoksoplazmoze se u tzv. tkivnoj fazi bolesti kada je uzročnik van crijeva) preporuča davanje primakvina, dok se u crijevnoj (tzv. intestinalnoj) fazi poduzima terapija sulfaklor-pirazinom. Kod tretmana atoksoplazmoze, terapija traje dva puta po pet dana sa dvodnevnom pauzom između. Obavezna propratna terapija podrazumijeva davanje vitaminskih preparata (pogotovo vit. B kompleks i K vit.) u pauzi između apliciranja lijekova. Probiotici su također vrlo poželjni i korisni. Protozoi su vrlo skloni razvoju tolerancije prema određenim lijekovima - tzv. rezistencija. Ova pojava se događa kod nepravilnog apliciranja lijeka, npr. nepravilne doze ili prečeste uporabe istog preparata. Kako bi se to svelo na najmanju moguću razinu, odabir preparata mora biti adekvatan,kao i primjena lijekova u preventivne svrhe. Na umu treba imati i promjenu preparat poslije izvjesnog vremena uporabe.

Na kraju, kao nadopuna mjera prevencije kokcidioze, uz higijenske prilike mora se napomenuti i striktno eliminiranje nepotrebnih stresnih stanja, kao i izbjegavanje forsiranja incesta kao selekcijske mjere.

 

Crveni akar (Dermanissus avium)

S crvenim akarom, odnosno ptičjim ušima kako ih obično nazivamo, uzgajivači imaju izuzetno velikih problema. Kada se nastane u uzgajalištu postaju nepokoriva pošast. Naročito su opasni na mladim organizmima ptića i sposobni su isisati krv iz mladog ptića u svega dan, dva. Gubici su tada neminovni.

Crveni_akar_01         Crveni_akar_03

Crveni akar

Crveni akari su vanjski paraziti koji se hrane noću, često uznemiravaju pticu i izazivaju svrab. Području oko glave i kloake su najčešće napadnuta.

Noću se crveni akari mogu naći kako puze po koži ili na perju. Najlakši način da ih se dijagnosticirati je pokrivanje krletke po noći s bijelom plahtom. Ukoliko ptica ima crvene akare na krpi će se u jutarnjim satima vidjet malene smeđe ili crvene mrlje veličini zrna papra. Nakon što su uzeti krv od ptice, crveni akari će otpuzati u pukotine u krletki, prečkama, gnijezdima ili će čak ujutro napustiti krletku.

Teška invazija može uzrokovati anemiju, a kod mladih ptica često i smrt.

Iako ja primjenjujem sustav karantene i sve nove ptice tretiram protiv unutarnjih i vanjskih parazita prije unošenja u uzgajivačnicu, treba biti svjestan da postoje i drugi načini prijenosa ovog parazita. Ukoliko su vaše ptice u kontaktu s vanjskim pticama ili čak s muhama, vrlo je vjerojatno da ćete se boriti protiv ove pošasti.

Tada Vam preostaje jedino kontrolirati njihovo brojne stanje. Naročito je to bitno tijekom uzgojene sezone.

Prenosim Vam ovdje članak uzgajivača I. Čengića o njegovom iskustvu u borbi s ovim parazitom.

 

UNIŠTENJE CRVENOG AKARA ILI TEKUTA (Dermanissus Avium) - Ivan Čengić

Do ovoga simpatičnog rješenja sam došao sasvim slučajno. Moj uzgoj se temelji uglavnom na hibridizaciji prilično nesrodnih vrsta ptica (npr. fauna Europe međusobno, s kanarincima ili s egzotičnim pticama). Budući da je malo oplođenih jaja u ovim kombinacijama postavio sam si pitanje: 'Kako dobiti stopostotni produkt, odnosno izleženog ptića izvući do kraja. Kao što znamo neke hibride je jako teško uzgojiti, a ako nam takav izleženi ptić ugine, šteta nam je više nego nepotrebna.

Sukobio sam se tako i s crvenim akarom. Pokušavao sam sa svim dosad viđenim metodama, prskanjem Bio-kilom, raznim prašcima ili otopinama , čak sam koristio i prah biljke Buhač, razna dezinfekcijska i dezinsekcijska sredstva i mogu reći sve je to dobro, ali kratkotrajno.

Kada su ljeti temperature visoke akarima treba dva do tri dana da obnove svoju populaciju. Morao sam napraviti nešto da fizički organsku tvar uništim, a da anorganska ostane netaknuta i to se sve mora dogoditi u svega par minuta jer diranje i mijenjanje gnijezda kod divljih ptica može uzrokovati cijeli niz problema. Ženka nam se digne sa jaja, mladih ptića ili ih izbaci van što dovodi opet do uginuća.

Jednostavno sam stavio gnijezdo u mikrovalnu pećnicu. Mlade sam držao u ruci i pustio mikrovalnu 1-2 minute da odradi. Gnijezdo se nije ni ugrijalo što mi je omogućilo da sve vratim u prethodno stanje i ne uznemirim ptice. (Kad govorim o gnijezdu mislim na drvene, plastične dijelove , dijelove vate suhih travki, dlaka, mahovine itd. jedino u mikrovalnu ne smiju ići metalni dijelovi gnijezda.)

Crveni_akar_02

Nakon tretmana u gnijezdu nema niti jednoga parazita. Svi napuste gnijezdo u mikrovalnoj pećnici i uginu. Na ovaj način sam popravio i cijeli niz čudnih zbivanja u uzgoju npr. bacanje mladih iz gnijezda odmah po valjanju ili bacanje mladih koji su još pola u jaju. Dizanje ženke koja je bila dobra jedne godine, a druge godine se diže par dana prije nego se mladi izlegnu. A da ne govorim o ugibanju ili bježanju mladih prije vremena van gnijezda dok ih roditelji mukotrpno hrane.

Koliko sam shvatio postoje par razvojnih oblika tog nametnika. U nekim gnijezdima svega par sati poslije nošenja prvog jajeta, znalo mi se dogoditi da kada takvo gnijezdo stavim u mikrovalnu izađe samo jedan parazit akar koji je veći od ostalih. On je došao iz druge gajbe već sa dovoljnom zalihom krvi da zasnuje novu koloniju.

Uništavanjem takvih parazita prekidamo razvojni put i stvarno ih uništavamo u prostoru gdje je uzgoj mladih ptica.

Gotovo je nemoguće naći tog jednog parazita, ako ga ne eliminiramo, on miruje i pravi novu zajednicu koja će po valjanju ptića stvoriti invaziju i smrt. Takva gnijezda gdje je jedan ili dva parazita znao sam natopiti, poprskati i naprašiti i opet nisam dobio efekt koji za jednu minutu napravi mikrovalna pećnica. Parazit zaista izađe van i ugine.

U daljnjem proučavanju istoga shvatio sam da se oni ne vraćaju u takvo obrađeno gnijezdo. Razlog tome je vrlo vjerojatno mikro pepeo koji im smeta, a ljudskom oku je nevidljiv. S druge strane u novom, čistom, gnijezdu oni se pojavljuju već za dan, dva.

Moj rezultat protekle sezone je od 58 izleženih ptica, 57 živih i bez problema othranjenih, a ona jedna uginula, hibrid je između krstokljuna i zelendurke koji me je i naveo na ovo istraživanje. Preporučam ovu metodu eliminacije crvenog akara, a vjerujem da i neki drugi infektivni organizmi i uzročnici bolesti budu uklonjeni ovom metodom. Naravno, budite pažljivi prilikom rukovanja sa mikrovalnom pećnicom da ne bi nešto krenulo po zlu.

 

Čupanje perja

Ne volim tu neobičnu osobinu kod ptica. Zapravo, svaki put kada vidim da mi je nekog mladog ptića (k tome još i mozaika) počupala ženka dođe mi da... Ponekad čupanje mladih može biti uistinu neugodno, pa čak i kobno. Kada je popraćeno krvlju, vrlo je vjerojatno da će ptica imati posljedice u vidu lumpsa. Ovaj dio priče o čupanju ću ispričati nekom drugom zgodom. Nastojat ću ovdje ukazat na problem koji prati ptice faune europe, naročito češljugare (Carduelis carduelis) a vezan je uz čupanje perja od strane ženke prilikom ulaženje u spolni nagon i postupka uređenje gnijezda.

Čest je slučaj da ženka sebi počupa malo perje s prsa i na taj način dovrši gnijezdo. Kao i u prirodi gdje često koriste materijal u vidu životinjske dlake ili bijelih 'padobranaca' sa maslačka, ženka ima potrebu za mekanim materijalom. Pokušajte ponuditi ženki što raznolikiji izbor materijal za gradnju gnijezda. Danas se na tržištu može naći tvornički pročišćeni miks koji se sastoji od jute, vlakanaca sisala, komadića ovčje vune i životinjske dlake. Bez obzira na tvorničku ponudu i dostupnost materijala za gradnju gnijezda ponekad ne možete izbjeći ovu neugodnu pojavu.

Kada stvari krenu loše, ženka može doslovno ogoliti mužjaka. Na ovim fotografijama možete vidjeti mužjaka češljugara (uzgajivač Leo Ceraj-Cerić, Dubrovnik) koji je ogoljen do kože. Kako kaže gospar Leo: 'Jednostavno se nisu slagali od početka'.

cupanje_perja_01

Ovaj 'nesretni' par je već u studenom prošle godine Leo spojio u krletku 80x40x40 cm, baš iz razloga da se prihvate. Od prvog dana ženka je dominirala i tukla mužjaka. Pregrada je bila između, dok svađa nije prestala. Međutim, nikad nisu pokazivali zainteresiranost, jedno za dugo. Potom su u ožujku smješteni u vanjsku volijeru. Bez ikakvih znakova skorog parenja, krajem svibnja ona pomalo pokazuje znakove nagona, ali ne reagira na mužjaka. Nisu se tukli, samo iz navike, jer su odavno zajedno. S prvom zainteresiranošću za gnježđenje, napravila je od mužjaka ovo što se vidi na slikama. Leo je pokušao s drugim mužjakom, ali ni njega nije prihvatila (jer je on bio zaljubljen u drugu) i počela ga je čupati. Tek treći je učinio posao.

cupanje_perja_02

Iako izgleda gadno, mužjaku sa slika neće biti ništa. Nakon mitarenja izgledati će k'o nov. Koliko god se čudim i krivim ženke za poremećaj čupanja uvijek smo u stvari krivi mi - uzgajivači. Kako pronaći pravi put i biti spreman za svaku pticu posebno teško je reći. Vjerujem da će barem nekome ovaj tekst pomoći u rješavanju ovog problema. Stoga zahvaljujem gosparu Leu na slikama koje su me ponukale da napišem par rečenica o ovoj problematici.