Fauna Europe

Batokljun (Coccothraustes coccothraustes)

Batokljuna (Coccothraustes coccothraustes) već dugo nisam vidio na izložbama u Hrvatskoj. Koliko se sjećam nekoliko zadnjih koje sam vidio su bili othranjeni na ruke (uzgajivači Lolić i Barić), što nikako ne umanjuje uspjeh, ali svakako naglašava činjenicu da njihov uzgoj nije jednostavan. Osvajač svjetskih odličja s ovom veličanstvenom vrstom (i još nekim), moj prijatelj s Malte, Roderick Abela, ih uzgaja i njegovo iskustvo vam prenosim ovdje na hrvatskom jeziku (preveo: Dalibor Maslan /Australija/, prilagodio: Davor Skejić). Ovaj članak je objavljen u NFSS (National Finch and Softbill Society) journal (USA) i Alcedu (Italija). Nadam se da će ovo Roderickovo iskustvo potaknuti i ostale da se okušaju u uzgoju batokljuna, a možda čak i pokušaju hibridizaciju s ovom vrstom i time se upišu u prve na svijetu koji su uzgojili hibrida s batokljunom. Tko ne pokuša - sigurno neće uspjeti! Roderickova e-mail adresa je This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. pa ga slobodno možete kontaktirate ako imate neko pitanje.

 

Batokljun - Roderick Abela

Coccothraustes coccothraustes Linnaeus,1758

Bilo je to tijekom uzgojne sezone 2007. kada sam konačno ispunio dugogodišnji san za koji sam dugo želio da postane stvaran. Mnogi sanjaju o uzgoju ovih ptica za koje mnogi smatraju da su među pticama Evropskih zeba krajnje ptice za uzgoj. Mnogi odgajivači i ljubitelji ptica smatraju uzgoj ovih ptica izuzetno težak što je ujedno doprinijelo da to postane jedan od mojih najvećih izazova.

RA_Hawfinch_01

Mladi batokljuni nakon napuštanja gnijezda (ženka, mužjak, mužjak, ženka)

Moj prvi pokušaj uzgoja ovih prekrasnih ptica počinje još 2005. godine kad sam prvi put nabavio od prijatelja jednu jako pitomu ženku. Kao i obično, pokušao sam proučiti što više o ovim predivnim pticama, međutim tada baš i nije bilo dostupno previše informacija o njihovom uzgoju.

Ubrzo nakon nabavke ženke kupio sam lijepog mužjaka od lokalnog preprodavača za formiranje para. Čitao sam u knjizi da ove ptice znaju biti jako agresivne jedna prema drugoj ukoliko jedan od partnera uđe ranije u nagon za parenje i to može dovesti do ozbiljnih svađa koje mogu završiti uginućem. Stoga sam ih držao odvojeno u kavezu za parenje sa pokretnom pregradom sve do sredine travnja. Krajem travnja stavio sam ih zajedno u prostranu zasjenjenu volijeru dimenzija 5m x 4m x 7m. Međutim, primijetio sam da se mužjak jako ugojio dok je bio smješten u kavez tako da nije mogao dobro letjeti. U isto vrijeme ženka je za tjedan dana počela pokazivati zainteresiranost za gnijezdo. Možete zamisliti moju uzbuđenost kad sam jednog dana za vrijeme uobičajenog hranjenja otkrio gnijezdo ispleteno u ponuđenom gnijezdu na najizloženijem mjestu u volijeri. Ubrzo nakon toga ženka je počela nositi dok nije snijela ukupno 3 jaja.

Nakon 7 dana provjerio sam oplođenost jaja kako bi otkrio sam su jaja neoplođena. Ovo me nije iznenadilo budući da je mužjak, kako sam ranije rekao, bio pretežak za dobro letenje te stoga nije mogao obaviti očinsku dužnost. Nakon uklanjanja jaja ženka je još dva puta nosila ali su oba gnijezda imala istu sudbinu kako su sva jaja bila neoplođena.

Ništa se nije moglo napraviti u tom trenutku. Ptice su nakon ta tri gnijezda počele mitariti. Barem je to bilo djelomično pozitivno iskustvo iz koga sam mogao naučiti dragocjene lekcije.

Sljedeće godine sam u principu proveo isti postupak s jedinom razlikom što sam obraćao više pažnje na težinu (kondiciju) ptica. Nažalost, tijekom ove sezone nisam uspio pribaviti nikakve insekte (osim nešto živih brašnenih crva) za razliku od prethodne godine te je to imalo veliki utjecaj na pripremu za parenje svih mojih ptica. Sredinom travnja opet sam stavio ptice zajedno u volijeru, međutim, ovaj put na moje iznenađenje, ženka je pala u mitarenje ubrzo nakon puštanja u volijeru. Možda je razlika u osvjetljenju između ptičarnika gdje su ptice bile pripremane i osvjetljenja volijere u stvari izazvalo mitarenje. Pored toga koristio sam istu volijeru kao lani gdje se gnijezdila 3 puta.

RA_Hawfinch_02

Roderickove volijere (u srednjoj s palminom granom su bili batokljuni)

Još jedanput se ništa nije moglo napraviti. Međutim kao što sam rekao ranije, gledam svaku grešku u životu kao samo još jedan korak bliže uspjehu. U uzgoju ptica ovo nije iznimka. Nisam još uvijek otkrio kako uspješno uzgojiti batokljune, ali samo otkrio još grešaka koje mogu spriječiti uspjeh.

Sa iskustvom od ove dvije godine, odlučio sa da ću 2007. uspjeti uzgojiti ovu veličanstvenu pticu. Zimi sam počeo tražiti pouzdane dobavljače insekta iz inozemstva. Ova hrane je nužna batokljunima i zebama. Kao i 2005. uspio sam uvesti potrebnu količinu smrznutih insekata iz inozemstva.

 

Detaljna uzgojna metoda 2007. godine

U veljači sam već pustio ženku u volijeru koja je bila namijenjena za par, te mužjaka u drugu volijeru. Cilj ovoga je držati ih odvojenima, ali im omogućiti puno prostora za letenje i vježbu kako bi bili u kondiciji za dolazeću uzgojnu sezonu.

Karakteristika ovih ptica je da njihovi kljunovi postaju tamniji i tamniji kako se sve približava sezona uzgoja. Međutim, kljun moje ženke je u proteklim sezonama postao taman od siječnja kada je kljun mužjaka bio puno bljeđi (kao što je prikazano na fotografijama). Stoga sam odlučio obogatiti ishranu mužjaka s više proteina nego kod ženke jednostavnim dodavanjem buffalo crva i pinkies-a. Plan je bio uspješan jer je kljun mužjaka nakon 3-4 tjedna počeo ozbiljno tamniti.

RA_Hawfinch_03

Odrasla ženka u veljači s već tamnim kljunom

RA_Hawfinch_03a RA_Hawfinch_03b    

     Odrasli mužjak u veljači sa svijetlim kljunom i mužjak s tamnim kljunom nakon 4 tjedna pripreme

Moram napomenuti da sam od prije 5 godina sve moje ptice prebacio na peletiranu hranu (pelete, brikete). Također moram reći da koristim pelete kao njihovu osnovnu ishranu koja se dalje obogaćuje s hranidbenim dodacima tijekom različitih perioda tijekom godine.

Tijekom uzgojne sezone obogatim njihovu ishranu s izrazito više raznovrsnije hrane. Vjerujem da su pelete mnogo zdravije i bolje izbalansirane od suhog sjemenja (sjemenske hrane). Stoga, nije bilo izuzetaka ni s batokljunima. Tijekom perioda odmora batokljuni su bili hranjeni peletama plus nešto suhog sjemenja s vremena na vrijeme. Međutim, kao što sam rekao ne vjerujem da će ishrana koja je dovoljna da se ptice održavaju u dobroj kondiciji biti dovoljna za podupre razvoj mladih od sićušnog mladog do potpuno odrasle ptice (oko 15 puta većeg od njegove izvorne veličine) u tako relativno kratkom periodu. Stoga dok pticama dajem pelete tijekom čitave godine (formula za održavanje i uzgoj u odgovarajućim periodima), nadopunjujem ih s dodatnom prirodnom hranom. U slučaju batokljuna u pripremnom period dodatno dajem proklijalo sjemenje s mekom hranom, zatim kajganu s jajima i mlijekom, zamrznuti grašak i sve to obogaćeno vitaminima, dodatke proteina u prahu i spirulinu. Na vrh ovoga stavljam nekoliko buffalo i pinkies crva. Kako bi stimulirao njihov instinkt za parenjem bacim na pod volijere žive brašnene crve koje batokljuni vole tražiti među suhom travom raširenom po podu.

RA_Hawfinch_04

Mekana hrana obogaćena crvima (buffalo i pinkies)

Početkom travnja vratio sam mužjaka u volijeru kod ženke i posmatram ih pažljivo da ne bi došlo do tuče. Također, u volijeru stavim nekoliko kutija za gnijezda kao i sama gnijezda po raznim mjestima i na raznim visinama. Tijekom ove sezone koristio sam dosta manju volijeru za razliku od prethodne dvije godine. Njezine dimenzije su bile 1m x 2m x 2m - iste volijere koristim i za ostale europske zebovke. Jedina je razlika što sam prednju stranu volijere prekrio s jednom suhom palminom granom za dodatnu privatnost kao što se može vidjeti na fotografiji.

Nakon nekoliko tjedana primijetio sam da ženka u kljunu nosi materijal za gnijezdo tragajući okolo za najboljom mogućom pozicijom za izgradnju gnijezda. I prije nego što sam promislio gnijezdo je već bilo uredno izgrađeno od kokosovih vlakana. Na raspolaganje sam stavio različite vrste materijala ali ženka je uvijek uzimala kokosova vlakna. Prvo gnijezdo je sadržavalo 5 jaja. Uvijek izvadim prva tri jaja i zamijenim ih sa 'umjetnim' dok ženka ne snese četvrto jaje. Ovog puta ženka nije izabrala otvoreno gnijezdo kao prethodne dvije godine. Izabrala je zatvoreno široko gnijezdo sa žičanom zaštitom preko gnijezda koje u principu koriste zelenduri. Gnijezdo je bilo pričvršćeno u vrhu prednjeg dijela volijere s velikom. Prednji dio volijere je bio prekriven sa zelenom plastičnom zaštitnom mrežom radi privatnosti.

RA_Hawfinch_05 RA_Hawfinch_06    

    Jaja od batokljuna i usporedba jaja - češljugar, zelendur, batokljun

RA_Hawfinch_07

Ženka u gnijezdu

Nažalost nakon 6 dana otkrio sam da su jaja bila neplodna. Ovo me je jako demotiviralo jer sam ovog puta uložio mnogo truda. Ipak, duboko u sebi sam mislio da bi samo prvo gnijezdo moglo biti neplodno. Nije neuobičajeno da kod ostalih ptica (zebovki) europske faune kao što su zelenduri i češljugari u prvom gnijezdu ima dosta neplodnih jaja. U stvari te godine sam i s ostalim pticama imao prvo leglo sa svim neplodnim jajima osim kod jednog para. I tako je završilo i s batokljunima.

Nakon što sam sklonio jaja iz prve ture, dao sam ženki dodatak koncentriranog kalcija i elektrolita kako bi je pripremio za 2. rundu. Nakon otprilike jednog tjedna izgradila je novo gnijezdo i snijela ponovno 5 jaja. Ovaj put sva jaja su bila plodna. Možete zamisliti moje osjećaje kad sam provjerio jaja i vidio da su sva plodna.

Nakon 13 dana četiri mlada su se izlegla, a sljedeći dan i peto. Počeo sam davati ženki dosta brašnenih crva i pinkies-a u posebnoj posudi plus uobičajeni miks proklijalog sjemenja, graška i jaja u drugoj dodatnoj posudi. Međutim, skoro prva dva tjedna ženka je konzumirala samo insekte i jako malo ostalu ponuđenu hranu.

RA_Hawfinch_08

Upravo izleženi mladi

RA_Hawfinch_09

Ženka hrani mlade i mužjak na vrhu gnijezda

RA_Hawfinch_10

Mladi vape za hranom

Zbog bojazni da ću možda omesti ženku u obavljanju dužnosti prvih 5 dana nisam se uplitao na bilo koji način i sam samo čekao nadajući se najboljem. Vidio sam da ženka jede insekte ali nisam bio siguran što se događa unutar gnijezda. Šestog dana sam napokon prišao gnijezdu da prstenujem mlade. Sačekao sam trenutak da ženka sama napusti gnijezdo jer znam da je nisam mogao pomaknuti s gnijezda tijekom kontrole položenih jaja. Bio sam jako ushićen kada sam otkrio puno gnijezdo zdravih mladih koji su rasli jako ubrzano u dobroj kondiciji. Prstenovao sam jedva 4 od njih sa prstenima dimenzije 'K' jer su im noge bile već prilično debele.

Peti mladi se izleglo dan kasnije i odmah je u razvoju bio malo iza ostalih mladih pa sam ga stoga odlučio ukloniti jer sam bio siguran da će, kako drugi napreduju, na kraju vrlo vjerojatno uginuti. Jedino gnijezdo s mladima njegove dobi koje sam imao tada bilo je od jedne pouzdane kanarinke s dva mlada kanarinca. Stavio sam ga u to gnijezdo i posmatrao hoće li ga kanarinka hraniti. Pomagao sam toj kanarinki dohranjujući ga ručno dva puta dnevno i razvijao se stabilno narednih 8 dana. Međutim, na kraju kada je trebao napustiti gnijezdo uginuo je naglo i neočekivano.

Nakon otprilike jedanaest dana ostali mladi, koji su i dalje bili kod svoje majke batokljunke, su napustili gnijezdo i to je bio trenutak kada sam odlučio ukloniti mužjaka (njihovog oca) iz predostrožnosti da im ne bi naudio. Znao sam da će ovaj potez umanjiti šanse dobivanja drugog gnijezda, ali sam odlučio igrati na sigurno. Nakon otprilike 3 dana stavio sam sve mlade zajedno sa njihovom majkom u letjelicu s žičanim podom da smanjim šanse bilo kakvog povređivanja tijekom ove faze osamostaljivanja.

Budući da se već ušlo duboko u sezonu parenja i vrijeme je počelo biti ekstremno vruće, odlučio sam da ne idem na još jedno gnijezdo. Od četiri mlada dvije su bile ženke, a dva mužjaka. Lako se mogu identificirati u ovom stadiju života (kao što se vidi na fotografijama) po boji njihovih krila i glave. Mužjaci maju sjajna tamno plavkasta krila dok su kod ženke siva, i glave mužjaka su mnogo tamnije smeđe nego kod ženki.

RA_Hawfinch_12a RA_Hawfinch_12b    

     Mladi mužjak (lijevo) i mlada ženka (desno) 

Mladi su se osamostalili u krletci gdje sam ih držao otprilike mjesec dana nakon čega sam ih premjestio u vanjsku volijeru na mitarenje. Ptice su izmitarile u prekrasne primjerke. Sljedeće sezone sam uzgojio još 11 mladih batokljuna od 3 ženke koje sam tada imao u posjedu.

RA_Hawfinch_13a RA_Hawfinch_13b    

   Mladi mužjak s crnim krilima i smeđom glavom (čijevo) i mlada ženka sa sivim krivima i bljeđom glavom (desno)

Ptice su izlagane na raznim izložbama kako na Malti tako i u ostalim europskim zemljama gdje su im se posjetioci svaki put divili. Budući da su uzgojene, ispale su jako mirne ptice i to je omogućilo posjetiteljima da se dive batokljunu koji doslovno pozira u izložbenoj krletci. Na takmičenjima sam osvojio nagrade za najbolju pticu izložbe dva puta na državnom šampionatu. Ipak najveća nagrada je stigla 2010. godine na svjetskom prvenstvu u Portugalu, gdje sam osvojio srebrnu medalju za kolekciju batokljuna u klasi batokljuni/krstokljuni i brončanu medalju sa još jednim mužjakom u istoj klasi, ali pojedinačno.

Nadam se da sam prenoseći detaljno iskustva koje sam imao s ovim pticama u protekloj uzgojnoj sezoni, objašnjavajući i moje uspjehe i moje padove, uspio dati veći uvid o uzgoju ove ptice - kralja potporodice Carduelinae.

Vjerujem da mi, kao uzgajivači ptica, s vremena na vrijeme svi čeznemo za izazovom uzgoja nove vrste. Vjerujem da za postizanje takvog uspjeha moramo što je više moguće posmatrati naše ptice, i što je više moguće otkrivati kroz istraživanje o pticama koje želimo uzgajati. To će nam omogućiti da dođemo do krajnosti u pružanju ispravnog okoliša i ishrane zajedno s mnogo uobičajenog uzgajivačkog osjećaja kako bi konačno ostvarili taj cilj - uzgoj nove vrste ptica koju prije nikad nismo imali. I sve ovo nam daje veliki osjećaj zadovoljstva.

Roderick Abela je zaneseni uzgajivač zebovki iz potporodice Carduelinae i njihovih hibrida s mediteranskog otoka Malte. Između ostalog, tijekom godina nakupio je uzgajivačkog iskustava s batokljunima, afričkim zebama, čišcima, zelendurima, venecuelanskim čišcima, češljugarima, mozambičkim cajzlama, vrapcima i drugih srodnim vrstama i pridonio je svojim iskustvima u međunarodnim časopisima za ptice. On, također, ima strast za izlaganje ptica te je uživao veliki uspjeh u ovom polju, kako u domovini tako i u inozemstvu, osvojivši više od 50 međunarodnih medalja uključujući 8 medalja s posljednja tri prvenstva svijeta.

Ako imate bilo kakva pitanja možete kontaktirati Rodericka direktno na This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it..

Preveo: Dalibor Maslan (Australija) / Prilagodio: Davor Skejić 

The Hawfinch (Coccothraustes coccothraustes)

Batokljuna (Coccothraustes coccothraustes) već dugo nisam vidio na izložbama u Hrvatskoj. Koliko se sjećam nekoliko zadnjih koje sam vidio su bili othranjeni na ruke (uzgajivači Lolić i Barić), što nikako ne umanjuje uspjeh, ali svakako naglašava činjenicu da njihov uzgoj nije jednostavan. Osvajač svjetskih odličja s ovom veličanstvenom vrstom (i još nekim), moj prijatelj s Malte, Roderick Abela, ih uzgaja i njegovo iskustvo vam prenosim ovdje na engleskom jeziku. Ovaj članak je objavljen u NFSS (National Finch and Softbill Society) journal (USA) i Alcedu (Italija). Nadam se da će ovo Roderickovo iskustvo potaknuti i ostale da se okušaju u uzgoju batokljuna, a možda čak i pokušaju hibridizaciju s ovom vrstom i time se upišu u prve na svijetu koji su uzgojili hibrida s batokljunom. Tko ne pokuša - sigurno neće uspjeti! Roderickova e-mail adresa je This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. pa ga slobodno možete kontaktirate ako imate neko pitanje.

 

> LINK na hrvatski prijevod <

Preveo: Dalibor Maslan (Australija) / Prilagodio: Davor Skejić  

 

The Hawfinch - by Roderick Abela

Coccothraustes coccothraustes Linnaeus,1758

It was during the 2007 breeding season that I finally managed to fulfill the dream which I have long wished for to become a reality. Many dream about breeding these birds as most consider it as the ultimate bird to breed in the European finch class. Many breeders and bird admirors alike consider it as a very difficult bird to breed and this makes it a more exciting challenge to go for.

RA_Hawfinch_01

Young hawfinches (hen, cock, cock, hen)

My first attempt at breeding these beautiful birds goes back to 2005 when I first acquired a docile hen from a friend of mine. As usual I tried to research as much as possible about these adorable birds but one has to say that not too much information is available on breeding these birds.

Soon after acquiring this hen I bought a nice male from a bird dealer to pair to this newly acquired hen. I read in a book that these birds can be very aggressive to each other if one of the partners goes into breeding condition earlier than the other and this can result in serious fights that can lead to death. Therefore I kept both sexes separate in double breeder cages seperated by dividers until mid-April. Towards the end of April I put them together in a large 5m x 4m x 7m shadowed aviary. However I noted that the male had put on so much weight during the period that he was housed in the cage that he could not fly properly. On the other hand the hen went to nest immediately after a week. You can imagine my excitement when one day during the feeding routine I discovered a nest built in the most exposed nest pan in the aviary. Soon after she started laying until she laid a clutch of 3 eggs.

After 7 days I checked the eggs’ fertility only to discover that these were infertile. This did not come at a surprise though as the male as I said earlier was too heavy to fly properly and was therefore unable to fulfill his paternal duties. After I removed the eggs the hen went to nest another 2 times but all these had the same fate as they were all infertile.

There was nothing to be done at this point. After these 3 nests they went into moult. At least it was a partly positive experience from which I could learn some valuable lessons.

The following year I followed practically the same procedure with the difference that I paid more attention to the weight of the birds. Unfortunately during this year I did not manage to source any insects (except some live mealworms) unlike the previous year and this made a huge impact on the breeding condition of all my birds. Towards mid-April I put the birds again into the aviary together, but this time my desire to breed these birds ended abruptly because the hen went into moult soon after releasing her in the aviary. Maybe the difference in lighting from my birdroom where she was kept with the male seperated with a divider, to the aviary which was chosen to be in a darker place to give them privacy induced this moult. Nevertheless this was the same aviary I used the previous year where she nested 3 times.

RA_Hawfinch_02

Roderick's aviaries - middle one with palm branch used for hawfinches

Once again there was nothing to do. But as I said before, I regard every failure in life as one step closer to success. In bird breeding this is no exception. I had not discovered how to breed the hawfinch as yet, but had discovered more errors that can prevent success.

With the experience of these 2 years in hand, I was determined to make 2007 a breeding success wth such marvelous birds. In winter I started searching for reliable suppliers of insects from abroad. Such food is indispensable for Hawfiches and Chaffinches. As I did in 2005 I managed to imported a lot of frozen insects from abroad.

 

Detailed 2007 Breeding method

In February I placed the Hawfinch hen in the aviary that was to house the couple, and the male in a separate aviary. The scope of this was to leave them seperated just the same, while allowing them plenty of space to fly and exercise to keep them fit for the upcoming breeding season.

A characteristic of these birds is that their beaks go darker and darker as they near the breeding season. However my hen every year got a dark beak since January when the male’s beak was much more paler (as shown in the photos). Therefore I made it point to enrich the male’s diet with more protein than the female’s namely by using buffalo worms and pinkies. The plan worked as the male’s beak started turning seriously darker and darker after 3 to 4 weeks.

RA_Hawfinch_03

Adult hen in February with beak already dark

RA_Hawfinch_03a RA_Hawfinch_03b    

      Adult cock in February with beak still white and the male with dark beak after 4 weeks

As for the birds diet I must say that since 5 years I have converted all my birds on a pellets diet. However I must also state that I use the pellets as their basic diet which is then further enriched with supplemental food during different periods of the year.

During the breeding season I enrich their diet with a much more varied diet. I believe that  pellets are much healthier and more balanced than dry seeds. Therefore with my hawfinches it was no exception. During the resting period the hawfinches were on a pellets diet plus some dry seeds from time to time. However as I said I do not believe that the diet that is suffcient and complete for maintaing the birds in good condition will be enough to support the youngters in growing from a tiny chick to a full grown bird (around 15 times its original size) in a such a relatively short time. Therefore while I feed the birds pellets all year round, (maintenance and breeding formula for the respective periods), I supplement it with additional natural foods. In the case of hawfinches, in the lead up period I give additional sprouted seeds with soft food, baked milk and egg omelette, frozen (thawed) peas enriched with vitamin and protein powder supplements and spirulina. On top of these I feed a few buffalo worms and pinkies. In order to stimulate their breeding instinct I like to throw a few live mealworms on the aviary floor for the hawfinches to search amongst the dry grass spread on the aviary floor.

RA_Hawfinch_04

Soaked seed and insects

In the beginning of April I put in the male with the female in the same aviary and observed them closely to make sure there were no fights going on. I also put in several different nest boxes and nest pans in different locations and different heights around the aviary. During this season I used a much smaller aviary than the previous 2 years. Its dimensions are 1m x 2m 2m – the same kind of aviary I use for my other European finches. The only difference is that I covered the aviary front with a piece of dry palm tree branch for extra privacy as can be seen in the photos.

After some weeks the I observed the hen carrying around nest material around in her beak looking for the best place to contruct her nest. Before I knew it the nest was neatly built purely out of coconut fibres. I provided all sorts of nesting material but she always chose only coconut fibre. The first nest consisted of 5 eggs. I always remove the first 3 eggs and replace them with dummy eggs until she lays the fourth egg. This time around the hen did not choose an exposed nest pan like 2 years before. She chose a wire box that ia normally used by Greenfinches, screwed to the top front corner, with a large plastic nest pan fitted inside. The front of the aviary was covered with green netting for privacy.

RA_Hawfinch_05 RA_Hawfinch_06    

     Hawfinch eggs and comparison of eggs - goldfinch, greenfinch, hawfinch

RA_Hawfinch_07

Hen in nest

Unfortunately after six days I discovered that all the eggs where infertile. This discovery was a big blow to my moral because I had worked so hard at achieving something this time around. Nevertheless deep down I thought maybe it will only be the first nest that will be infertile. It is not uncommon to have a first round with many clear eggs with other european finches such as Greenfinches and Goldfinches. Infact in the same year I had the first round with all clear eggs except for one nest. But from the second round onwards it was full cluthces for all hens except for a few exceptions.

And that is how it turned out to be with the hawfinches. After I removed the eggs from the first round, I gave her some additional calcium concentrate and electrolytes to prepare her for the 2nd round. After around one week she built a new nest again with 5 eggs. This time all of them turned out to be fertile. You could imagine my feelings when I checked out the eggs and saw that all of them were opaque and not clear as the previous nest.

After 13 days four of them hatched and the next day the 5th one hatched. I started providing lots of pinkies and buffalo worms to the hen in a seperate dish plus the usual mix of sprouted seeds, peas, and egg food in a separate dish. However for almost 2 weeks she only consumed the insects and very little of the rest.

RA_Hawfinch_08

Newly hatched chicks

RA_Hawfinch_09

Hen feeding young and male on top of nest

RA_Hawfinch_10

Chicks crying out for food

I was afraid that I might disrupt the hen so for the first 5 days I could only wait anxiously hoping for the best and did not interfere in any way. I could see the hen eating the insects but I was not sure what was happening inside the nest. On the 6th day I finally approached the nest to ring the birds. I waited for a moment when the hen was off the nest because she would not leave her nest whenever I tried to remove her to check the eggs. I was delighted to find a full nest of youngsters all growing rapidly and healthy. I ringed 4 of them with K sized rings and their legs were already pretty tight.

The fifth one having hatched one day later was a little bit behind his siblings and therefore I decided to remove him as anyway he was falling back and I was sure that as the others grew bigger he would eventually die. The only nest I had at the time with youngsters his age was a reliable canary hen with 2 canaries chicks. Therefore I put this chick inside its nest and observed that the canary hen was feeding him. I helped her out with hand rearing twice daily and it grew steadily for over 8 days. However in the end when it was about to leave the nest it died suddenly and unexpectedly.

After about eleven days the others that were still under the care of their natural mother left the nest and this was the time when I decided to remove the cock just in case he decided to harm the youngsters. I knew this will reduce the chance of getting a second nest, but I decided to play it safe. After about 3 days I put all the youngsters with their mother in a flight cage with grids where they were in less of a risk from injury during this weaning phase.

Since it was now late in the season and the weather was extremely hot, I decided not to go for another nest. The youngsters turned out to be 2 cocks and 2 hens. They can easily be identified as seen in the photos by the colour on their wings and on their heads. The cocks have dark shiny bluish wings while the hens’ are grey, and the heads of the cocks are much darker brown than the hens’.

RA_Hawfinch_12a RA_Hawfinch_12b    

     Juvenile cock (left) and juvenile hen (right)

The youngsters were weaned out in the cage and I left them in there for about a month, after which I put them in an outside aviary for the moult. The birds eventualy moulted out into beautiful subjects. The following season I bred another 11 hawfinch chicks from the 3 hens then in my possession.

RA_Hawfinch_13a RA_Hawfinch_13b    

     Juvenile cock with black wings and brown head (left) and juvenile hen with grey wings and paler head (right)

The birds where shown in various shows both in Malta and also in foreign european countries and I can say they were highly admired by show visitors each time. Being captive bred subjects they turned out to be very tame and this gave the opportunity for the visitors at the shows to admire a hawfinch literally ‘showing off’ itself its show cage. I competed well with the subjects having won a best in show twice in national shows. However the top award came only recently at the World show 2010 in Portugal when I won a silver medal with a team of 4 hawfinch cocks in a hawfinch/crossbill class and a bronze medal with another cock in the same but singles’ class.

I hope that by giving a detailed account of the expereince I had with these birds in the last seasons explaining both my ups and downs, I will be able to give a bigger insight on breeding this bird – the King of the carduelan species.

I believe we as bird breeders, all long for a new breeding challenge from time to time. I believe that in order to achieve this, we must observe our birds as much as possible, and discover as much as possible through research about the birds we want to breed. This will enable us to make our utmost in providing the right environment and nutrition coupled with a lot of common breeding sense to finally achieve that aim – that of breeding a new bird species we never had before. And all this gives us a great sense of satisfaction.

Roderick Abela is a keen breeder of carduelan finches and their hybrids from the mediterranean island of Malta. Over the years he has had breeding experiences amongst others with Hawfinches, African Chaffinches, Siskins, Greenfinches, Black Hooded Red Siskins, Goldfinches, Grey & Green singers, sparrows and other related species and has contributed his experiences in international aviculture magazines. He also has a passion for exhibiting birds and has enjoyed extensive success in this field both in his home country and abroad having won over 50 international medals including 8 World Show medals in the last 3 editions.

If you have any questions you can contact Roderick directly on  This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it..

Juričica - Carduelis cannabina

Jezgrovit prikaz zapažanja provedenih na juričici u prirodi, kao osnova za shvaćanje ove izuzetne ptice, možete pronaći na sljedećem linku:

Juričica (Carduelis cannabina)

Mužjak juričice 2010

Tici_2012_0212_140607

Mužjaci juričice - uzgajivač D. Skejić

Mladi i majka juričica 2010

Četiri mlade juričice s majkom na kraju - uzgajivač D. Skejić

Vickovi faganjeli

Par juričica (ženka se hrani lisnim ušima, a mužjak je čuva) - uzgajivač V. Antičević, Dubrovnik

 Tici_2013-10-19_13-58-10

Par  starih juričica u volijeri  (ženka u pozadini), X. 2013. - uzgajivač D. Skejić

 Tici_2014-06-20_16-34-32

Stari mužjak juričice na kraju uzgojne sezone, VI. 2014. - uzgajivač D. Skejić

 Tici_2014-06-20_15-04-56

Četiri  mlade juričice (mužjak i 3 ženke, s lijeva na desno), VI. 2014. - uzgajivač D. Skejić

Razumijevanje prirodnog ponašanja juričice je ključ uspjeha u uzgoju, pogledajte par zanimljivih slika i video zapisa:

ARKive - Linnet  (Carduelis cannabina)

 

Prezentacija o ocjenjivanju juričice održana na seminaru ZOSH-a na Ugljanu 2009. godine:

Ocjenjivanje juričice - Prezentacija

 

Selektivni uzgoj zelendura

Gospar Leo Ceraj-Cerić je, po meni, trenutno najveći hrvatski uzgajivač zelendura, odnosno verduna kako ih u Dubrovniku zovu.  Kad ovdje koristim termin 'uzgajivač' mislim u punom smislu te riječi, jer je Leo u proteklih par godina napravio veliki korak u selektivnom uzgoju zelendura. Iako je u Europi, a naročito u UK, selekcijski uzgoj zelendura već 'stara' stvar (UK - 40-tak godina), kad se priča o selektivnom uzgoju ptica Faune Europe u RH moram nažalost utvrditi da smo još u povojima i stvari se u velikom postotku svode na 'uspješno' razmnožavanje.

Dbk_2011_0809_181830

Gospar Leo Ceraj-Cerić ispred svojih voljera

Koliko Leovo matično jato napreduje očito je iz godine u godinu, a kako se Leo sada u potpunosti predao ovoj vrsti za očekivati je da će u dogledno vrijeme formirati jedno jako kvalitetno jato. Ove, 2011. godine uzgojio je oko 25 mladih zelendura, a još tri para su bila u uzgoju kada sam ga posjetio u prvoj polovici kolovoza. Na naredne dvije slike možete vidjeti mlade ptice u dvije mutacije koje selekcionira. Kao i sve ptice i zelenduri formiraju oblik nakon mitarenja, a Leo ih još malo udeblja da dobiju na masi prije izložbe. To je jednostavno i specifično kod zelendura nužan korak u pripremi za izložbu.

LCC_ahat3

Mladi mužjak ahatnog zelendura prije mitarenja

LCC_smeda

Mlada ženka smeđeg zelendura prije mitarenja

Ovdje navodim standard za klasične zelendure, a neke stavke (poput oblika) se mogu uvažiti i za mutacije. Oblik zelendura je po meni presudan za selekciju i svi koji imaju dodir s ovom vrstom, uzgajaju ili je pak samo ocijenjuju, moraju konstantno imati u glavi da zelendur mora biti robusna ptica bez obzira na podvrstu (mislim na oblik, a ne na veličinu). Vitke ptice koje oblikom vuču na češljugara bi iz uzgoja trebalo izbacivati, a na izložbama prilikom ocijenivanja oštro sankcionirati.

 

CARDUELIS CHLORIS - standard COM

KLJUN:
Velik, konusan, boje kože, prošaran smeđim.
 
OČI:
Tamno smeđe.
 
GLAVA:
Velika, masivna, s jakim vratom, zelena (mužjak). Lice dobro označeno, sivi brkovi i obrazi.
 
LEĐA:
Maslinasto zelena s blijedosmeđom.
 
RAMENA:
Žutozelena.
 
GRLO:
Žutozeleno.
 
PRSA:
Maslinastozelena.
 
TRBUH:
Sivobjelkast.
 
BOKOVI:
Maslinastozeleni.
 
KRILA:
Veliko letno perje: smeđe-crno sa svijetlo žutom oznakom s vanjske strane pera.
Malo letno perje: smeđe-sivo sa crnim ograničenjima na krajevima.
 
REP:
Smeđe-crn i žutim na dnu, ograničen sa sivom bojom izvana. Dva prva pera su smeđe-crna. Rep je kratak i račvast.
 
PRSTI I NOGE:
U boji kože.
 
NOKTI:
U boji tamnog mesa.
 
NAPOMENA:
Treba uzeti u obzir da postoje intenzivne i neintenzivne ptice. Ta osobina je kod zeledura jako izražena i vidljiva.
 
OSOBINE ŽENKE:
Isto kao i kod mužjaka, ali je boja sivkasto smeđa. Žuti rubovi na krilima su manje širine i bljeđe boje.
 
TIPIČNE GREŠKE MUŽJAKA I ŽENKI:
Glava suviše ravna i mala.
Crtež na potiljku.
Crtež na zadnjem dijelu (trtici) slabo vidljiv.
Tijelo izduženo, a ne masivno.
Kod mužjaka, žuti krajevi krila slabo primjetni
Kremasta leđa.
Žute mrlje na prednjem dijelu tijela (neujednačena boja).
Boja pretamna i smeđa (muškom jednogodišnjaku se tolerira).
 

Imajući ovaj standard na umu Leo radi na selekciji matičnog jata. Već je mlade stavio pojedinačno u boksove da se mitare u miru i ujedno pripremaju za izložbe. Ono što me je očaralo je puna soba verduna, svaki u svojoj krletci, a Leo bi o svakome mogao barem pola sata.

Dbk_2011_0809_183014

Mitarenje i rana priprema za izložbe

I na kraju kao orijentir za selekciju stavljam tri slike zeledura od mog poznanika Rodericka Abele s Malte koji već godinam drži titulu svijetskog prvaka u ovoj vrsti. Gospodin Abela je napisao nekoliko članaka u Alcedu o uzgoju ptica FE, a njegova linija zeledura potječe iz UK. Ptice sam uživo 'studirao' u Reggio Emili prošle godine i mogu samo reći da se ima čemu težiti.

RA_verdone1

RA_verdone4

RA_verdone5maltese

Mužjak zelendura (sjeverna podvrsta), uzgajivač Roderick Abela, Malta (Alcedo – broj 5, rujan / listopad 2005.)

Vrhunski primjerci zelendura, uzgajivač Roderick Abela, Malta

 

Uzgoj krstokljuna (Loxia curvirostra)

Krstokljun! Konačno, krstokljun!

loxia-curvirostra-l

Iako je već uzgojen na području RH (veliki uzgajivač (bastader) svjetskog glasa pok. Uroš Pavić, negdje prije četrdesetak godina u Zagrebu i koliko me sjećanje služi, u prilično skromnim uvjetima krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u Splitu (imena se ne sjećam, ali bi molio da mi netko javi)) krstokljun je toliko teška vrsta da su ga rijetki uzgajivači uopće pokušavali uzgajati. Ja sam ga prvi put dobio na poklon kao dijete 1990. godine kada je u Dubrovniku bila invazija, pa se još od tada sjećam da se radilo o velikoj mirnoj ptici zakrivljena kljuna, a kod mužjaka i prelijepe crvene boje perja. Proteklih godina ga često viđam po izložbama u Europi, a o njegovoj prekretnici u uzgoju (balansirana prehrana) svjedoče prve zabilježene mutacije i sve veći i veći broj hibrida s ostalim vrstama ptica FE. Međutim, na izložbama u RH nema ni pera - ni glasa krstokljunu. To će se uskoro promijeniti i nadam se već će ove 2012. godine prvi uzgojeni krstokljuni biti prikazani na našim domaćim izložbama. Za to je zaslužan izuzetni zaljubljenik u ptice FE, stažist za suca ptica FE i osvajač mnogobrojnih medalja na izložbama najvećeg ranga u RH, moj prijatelj Ante Domazet iz Sinja. Pročitajte njegovo iskustvo u dobijanju prvih mladih krstokljuna. Ugodno čitanje.

 

AD_Krstokljuni_01

Antine voljere zatrpane snijegom, Sinj, veljača 2012. godine

Krstokljune sam kupio u Italiji po visokoj cijeni, ali se isplatilo. Uzgajivač u kojeg sam ih kupio dao mi je korisne savjete. Osnovna prehrana je BLATTNER ZA ZIMOVKE I KRSTOKLJUNE koji sam morao pojačat sa šarenim suncokretom i konopljom. Krstokljuni konstantno moraju imati mladice različite crnogorice te češere. Ne uzimaju živu hranu osim ličinka OSA ŠIŠKARICA koje su nametnik na hrastu, a nalaze se u hrastovoj šiški.

AD_Krstokljuni_02

Uzgojni par krstokljuna

Ptice su krenule u polovici siječnja u manjem kavezu 100x50 cm, ali sam ih prebacio u voljeru da se manje uznemiravaju. Nakon toga, već 6. veljače, ptice su počele pravit gnijezdo te su ga završile za 2 dana. Gnijezdo je dobro i debelo izolirano što je i potvrđeno činjenicom da se jaja nisu pothladila niti na -19 °C koliko je tih dana zabilježeno u Sinju.

 AD_Krstokljuni_03

Krstokljun na gnijezdu

Ženka se nasadila na drugom jaju, a mužjak je sve obavljao: hranio je i stalno čuvao ženku i gnijezdo. Ženka je snesla 4 plavkasta jaja od kojih su se svi izlegli jedan ptić je bio dosta slabi pa je ženka izbacila, a ostali ptići lijepo napreduju. Nadam se da će tako i ostati...

AD_Krstokljuni_04

Tri mlada krstokljuna

 

Prošlo je pune dvije godine i niz neuspjeha s krstokljunima Antu nije niti malo pokolebalo. Naprotiv, postao je još čvršći u namjeri da ih uzgoji. I evo... konačno je uspio! Mladi su upravo izletjeli iz gnijezda, a dugotrajno promatranje ponašanja ove misteriozne vrste je rezultiralo uspjehom. Bravo Ante! 

AD_Krstokljuni_05

Tri upravo prstenovana krstokljuna, veljača 2014. godine

Ove, 2014. godine je ženka polovicom prvog mjeseca napravila gnijezdo. Snesla je dva jaja, ali bila su neplodna. Nakon 7 dana ponovo je napravila gnijezdo i snesla 4 jaja. Pokazalo se da su sva četiri bila plodna.

Kad su se izlegli mladi ženka ih nije hranila i uz dugotrajno promatranje satima Ante je shvatio da se boji mužjaka. Kad je odvojio mužjaka sve je krenulo kako treba i ženka je počela hraniti. Kako se jedan ptić izlegao kasnije ostali su ga zgnječili. Zasada preostali ptići lijepo napreduju, a ženka ih uglavnom hrani samo sjemenom i graškom. Za par dana će mladi napustiti gnijezdo, a Ante ima i drugi par koji je upravo položio jaja.

AD_Krstokljuni_06

Mladi krstokljuni u gnijezdu, veljača 2014. godine

Početkom ožujka mladi su napustili gnijezdo. Sad ih očekuje još jedan kritični period - osamostaljivanje. No, poznavajući Antu i njegovo dugogodišnje iskustvo vjerujem da ni tu neće biti problema. Držim palčeve da ih vidim ove godine na izložbama! 

AD_Krstokljuni_07

Mladi krstukljun na kupailištu (nekoliko dana nakon napuštanja gnijezda), ožujak 2014. godine

 


Ovdje možete pronaći još neke informacije o uzgoju krstokljuna koje je priredio zagrebački uzgajivač I. Žitnik: UZGOJ KRSTOKLJUNA.