Poljski vrabac (Passer montanus)

Details

Created on Thursday, 28 March 2013 22:23

Last Updated on Thursday, 28 March 2013 23:05

Hits: 183

Laici vrlo često zamjenjuju poljskog vrapca (Passer montanus) s domaćim vrapcem (Passer domesticus). Radi se o potpuno različitoj vrsti i fenotipski izražaj im je prilično različit. Vrapce, naročito domaće, jako malo ljudi uzgaja i uglavnom ih se omalovažava zbog neuglednosti, uobičajnosti u ljudskom staništu (gradovi, naselja) i neprivlačnoj pjesmi. Poljski vrabac nastanjuje pretežno ruralna područja Europe i Azije, premda ga je čovjek umjetno proširio i na ostale kontinente. Fenotipski je zbog crteža glave i obrazne mrlje na bijeloj pozadini mnogo ugledniji.

Poljski vrabac, OPH Zagreb 2012, 91 bod, 1. mjesto, uzgajivač Kramer Milan, Osijek

Poljski vrabac (Passer montanus) je meni osobno izuzetna ptica, prvenstveno po fenotipu, odnosno markantnom crtežu koji ispoljava. Tu i tamo se rijetki primjerci pojave na izložbama po Hrvatskoj i kada su adekvatno pripremljeni za izložbeni kavez, obavezno osvajaju medalju! Primjerak kojeg je uzgajivač M. Kramer (Osijek) izložio na OPH Zagreb 2012. godine i s njime osvojio 1. mjesto bio je uistinu prekrasan (vidi gornju fotografiju).

Lutino Witkop češljugar

Details

Created on Tuesday, 05 February 2013 23:03

Last Updated on Friday, 15 February 2013 13:22

Hits: 329

Lutino Witkop češljugar, OPH - Zagreb 2012., 15.XII.2012.

Najuspješniji uzgajivači križanaca i ptica Europe na prvenstvima Hrvatske u razdoblju od 1992. do 2012. godine

Details

Created on Sunday, 20 January 2013 16:09

Last Updated on Monday, 21 January 2013 11:32

Hits: 451

Uzgoj hibrida i ptica Europe u Republici Hrvatskoj je još uvijek u povojima ako se uspoređujemo s ornitološki razvijenim zemljama Europe i Svijeta. Međutim, nikako ne možemo reći da ono relativno malo što izlažemo u proteklih 20 godina nije na visokom nivou. Popularizacija ovog dijela našeg hobija zajedno s legalizacijom uzgoja i držanja zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta (svojti) ptica definitivno je doprinijela povećanju i kvantitete i kvalitete. Analiza koju je napravio gospar Vicko Antičević je stoga poticaj uzgajivačima ovih vrsta ptica da njihov trud bude izdvojen i vrednovan realnim očima, uzimajući u obzir posebnost i težinu uzgoja, ali i težinu pripreme ovih ptica za natjecanja. Neki uzgajivači, pri vrhu ovih rang lista, su doveli stvari do savršenstva. Od srca im čestitam, a gosparu Vicko zahvaljujem što je dio stručnog znanja podario i ovom hobiju. Statistika perioda od 20 proteklih godina nalazi se pred Vama, zahvaljujući gosparu Vicku. Analizirajte.

Duga je tradicija uzgoja „divljaka“ i „baštarda“ u Hrvatskoj. Uzgajivači iz Hrvatske su osvajali medalje na svjetskim prvenstvima i najvećim međunarodnim izložbama. Uzgojeni su prekrasni primjerci raznih kombinacija križanaca i veliki broj europskih ptica. Zbog toga je velika šteta što već dugi niz godina uzgajivači iz Hrvatske nisu u mogućnosti sudjelovati na svjetskim prvenstvima.

Česljugar x kanarinka, 90. bodova 1. mjesto OPH Zagreb - 2012, uzgajivač Malatestinić Milorad

Rangiranje uspjeha uzgajivača unutar same izložbe boduje se na način koji je uobičajen na većini izložbi Hrvatskog ornitološkog saveza. Pojedinačno za 1. mjesto 3 boda, 2. mjesto 2 boda, 3. mjesto 1 bod, a za kolekcije se bodovi udvostručuju. Ako dva uzgajivača imaju isti broj bodova odlučuje veći broj zlatnih medalja, ako je i on isti - veći broj zlatnih (srebrnih, brončanih) medalja u kolekciji, a ako je i to isto - veći broj izloženih ptica. Ako je i to isto - zbroj ocjena ptica. Izloženom pticom ne smatra se ona koja je dobila 0 bodova. Posebno se boduju rezultati križanaca grupa (H) , a posebno europskih ptica (FE) grupe G1 i G2.

U Tablici 1 prikazan je pregled pobjednika u grupi križanaci (H) i grupi ptica Europe (FE) na prvenstvima Hrvatske od 1992. do 2012. godine. Za svakog pobjednika dat je broj osvojenih bodova.

Autoru ovog članka nepoznati su podaci s prvenstava 1993. i 1995. godine, niti jesu li tada prvenstva održana. Da bi što realnije vrednovali uspjehe tijekom 20 godina održavanja državnog Prvenstva Hrvatskog ornitološkog saveza morali smo uzeti u obzir da su se godinama širili razredi unutar natjecateljskih grupa, tako da je na prvenstvu u Splitu 1992. g. dodjeljeno 5 medalja, dok je u Zagrebu 2012. g. dodjeljeno 25 medalja za križance. Za ptice Europe razlika je još očitija. U Sisku 1994.g. dodjeljeno je 7 medalja, a u Zagrebu 2012.g. čak 50 medalja. Zbog toga je odabrana metodologija bodovanja prvih deset mjesta koje su uzgajivači osvojili na samoj izložbi, posebno za križance, a posebno za ptice Europe (zajedno grupe normala (G1) i mutacija (G2)). Za 1. mjesto 20 bodova, za 2. 15, 3. 10, 4. 8, 5. 6, 6. 5, 7. 4, 8. 3 ,9. 2 i za 10. mjesto 1 bod.

Tijekom ovih 18 održanih prvenstava izdvajaju se dva imena: Milorad Malatestinić i Ivica Lolić. Njihovi uspjesi su zaista impozantni i predstavljaju veliki izazov za buduće prvake. Malatestinić, koji se još uvijek aktivno natječe, 7 je puta bio najbolji, 2 puta drugi, 3 puta treći u konkurenciji križanaca (H) , te jednom drugi u konkurenciji ptica Europe (FE). Sudjelovao je na svim prvenstvima od 1992.g. te je izložio najveći broj ptica (96) i osvojio najveći broj medalja (42) od kojih je 26 zlatnih. Lolić, koji ne sudjeluje na izložbama već desetak godina, osvojio je u Zagrebu 2002.g. prvo mjesto u obje konkurencije , dva druga i jedno treće mjestu u (FE), te tri druga i jedno treće mjesto u (H). Izložio je 89 ptica te osvojio 31 medalju od kojih je 12 zlatnih. Na trećem mjestu je Miljenko Ptičar, koji se pojavljuje od Osijeka 1996.g., a u Zagrebu je 1999.g. kao jedini, uz Lolića, osvojio dvostruku titulu. Izložio je 67 ptica te osvojio 22 medalje od kojih je 11 zlatnih. Tablica 2 prikazuje 24 najuspješnija uzgajivača i ukupni broj osvojenih bodova. Za svaku godinu je prikazan zbroj bodova u grupama križanaca (H) i ptica Europe (FE).

Na prvenstvima je  sudjelovalo 226 uzgajivača koji su izložili 2560 ptica. Skoro svaka četvrta ptica je dobila ocjenu od 90 ili više bodova, ukupno 342 križanca i 261 ptica Europe. Najviše ptica koje su dobile 90 ili više bodova imaju M. Malatestinić  (53), A. Palmić (34) i Z. Barić (32). Izloženo je 190 kolekcija ( 96 križanaca i 94 ptica Europe). Najviše kolekcija je izložio M. Malatestinić (15), a nakon njega po 9 kolekcija su izložili Z. Barić, K. Kurtović i I. Lolić. Najviše sudjelovanja ima M. Čavlović :   9 u konkurenciji križanaca i 10 u pticama Europe.

Crveni kardinal, 93 boda 1. mjesto OPH Zagreb - 2012 (najbolja ptica izložbe), uzgajivač Rajnović Dragutin

Tablica 3 sadrži pregled 20 najuspješnijih uzgajivača križanaca, a tablica 4 pregled najuspješnijih uzgajivača ptica Europe  ( grupe G1 i G2 zajedno). Analizirajući ove podatke nameću nam se sljedeći zaključci.  Puno je iskustva i rada s pticama potrebno da bi se bilo među najboljima uzgajivačima križanaca i ptica Europe na državnom prvenstvu u organizaciji Hrvatskog ornitološkog saveza. Kod križanaca se u posljednih 10 godina pojavilo 7 različitih pobjednika. Konkurencija je vrlo oštra, vrlo visoka je kvaliteta i generalno gledajući u prosjeku, na izložbama je to najbolje ocijenjena grupa ptica.

Hibridizacija je takva da se svaku godinu kreće iz početka. Nema minulog rada uloženog u matično jato. Svaka godina je novi početak. Kod uzgajivača europskih ptica u ekskluzivni krug najboljih se ulazi vrlo teško. U posljednih 10 godina bila su samo četiri pobjednika. Tu je itekako važan predani rad na matičnom jatu. Strpljenje, znanje i dugogodišnje ulaganje kao plod daju i stalne kvalitetne rezultate. Teško je ostvariti uspjeh preko noći. Zbog svega toga prava je šteta što naši uzgajivači nemaju mogućnost pojaviti se na svjetskim prvenstvima. Nadamo se da će toj „praksi“ brzo doći kraj.

Zbog odavanja priznanja za rad najboljim uzgajivačima, trebalo bi u Pravilnik o održavanju državnog prvenstva HOS-a ugraditi nagrađivanje i najuspješnijih uzgajivača po grupama, kao što je to bilo u Splitu 2011. Ovako je to pušteno na volju organizatoru pa imamo šarolika rješenja. Nisam protiv proglašenja najboljih ptica i znam da je to uvijek atraktivno za posjetitelje izložbi, ali tu je vrlo dvojben način proglašavanja i nekom se uzgajivaču može zapravo „posrećiti“ da dobije prekrasan primjerak. U svrhu poticanja razvoja ornitofilije dobro bi bilo nagraditi najbolje.

Žuti (zlatni) češljugar

Details

Created on Wednesday, 25 May 2011 23:00

Last Updated on Saturday, 05 January 2013 17:55

Hits: 2209

Već uobičajena u uzgoju, žuta (u početku nazivana zlatna) mutacija češljugara je spektakularna po tome što je to mutacija koja ne oduzima, već naprotiv ona dodaje. Tijekom prvih godina uzgoja ustanovljeno je da se radi o djelomično dominatnom nasljeđivanju. Stoga se pojavljuje i s jednostrukim i s dvostrukim faktorom kad ispoljava svoj maksimum. Fenotipski, po meni, nije spektakularna, ponajviše iz razloga jer je selekcija češljugara u ovoj mutaciji izrazito teška. Napominjem da je još uvriježeno korištenje sibirske podvrste češljugara koja je sama po sebi u kontradikciji s efektima žute mutacije. U novije vrijeme jasno se napominje da bi kod uzgoja (barem klasičnih serija češljugara) trebalo koristiti 'male' podvrste češljugara koje obiluju feomelaninom. U nastavku možete pročitati interesantan članak o žutoj mutaciji češljugara, osebujnog autora gospodina Nebojše Antanasijevića, koji je još prije nekoliko godina objavljen u ''Zov''-u, ''Avifauni'' i ''Novoj Batudi''.

Vrhunski primjerak žutog DF (homozigotnog) češljugara

Gledajući pravila nasljeđivanja i razvoj mutacija češljugara (Carduelis carduelis) može se reći da su sve mutacije očekivane osim bijele crnooke, a posebno žute koja je priča za sebe. Po svemu ona je misteriozna. Sve mutacije su nastale nekim razrjeđenjem boje koje je nasljedno, dok kod žute mutacije potpuno neočekivano žuti lipokrom vrši, takoreći, invaziju na perje čitavog tijela. Zanimljiv je i način nasljeđivanja koji je jedinstven, jer je dominantan, ali ne u potpunom smislu – nepotpuno dominantan, točnije intermedijaran je, a takav oblik nasljeđivanja boje nije baš čest slučaj kod ptica. Nastanak žute mutacije češljugara nije potpuno razjašnjen, a smatra se da je nastala spontano kod balkanske podvrste češljugara (Carduelis carduelis balcanica) na prostoru bivše Jugoslavije kod ptica u prirodi. To su prvi iskoristili njemački uzgajivači koji su hibridizacijom te ptice mutaciju prenijeli i fiksirali na sibirsku podvrstu češljugara (Carduelis carduelis major).

Žuti JF (hetorozigotni) češljugari

Žuti lipokrom koji se invazivno širi na gotovo sve perje, bilo da je ono melaninsko ili lipokromsko, daje žutoj mutaciji češljugara posebnost, efektan izgled i mogućnost da bude razvijena u poželjnoj formi boje. Uspoređujući je sa ostalim, uglavnom izblijeđenim, mutacijama češljugara može se zaključiti da žuta mutacija katkad ima iznenađujući efekt. Maska češljugara žute mutacije nije potpuno crvena, kao kod normala, već je zbog nanosa žutog lipokroma postala crveno narančasta. Dijelovi vrata, obrazi koji su bijeli kod normala su lipokrom žuti, dok su bijela pera na trtici, bijele zone u repu, grudi, bokovi i trbuh bijeli sa u manjoj ili većoj mjeri primjesom lipokrom žute boje, do potpuno žuti kod ptica sa izrazitijim efektom mutacije (dupli faktor). Svi dijelovi tijela koji su crni kod ptica normal boje su presvučeni lipokrom žutom, tako da su smeđi zelenkasti do sivo crnkasti kod češljugara u žutoj mutaciji.

Dva žuta JF (hetorozigotna) i jedan normal češljugar

Razlika između spolova kod žute mutacije češljugara nije potpuno jasna, ali je ipak za iskusnije oko uočljiva. Maska kod mužjaka je veća, jače je boje i širi se u prostoru preko oka, ali to ne mora biti pravilo. Kljun mužjaka je nešto duži sa vrhom crno pepeljaste boje, dok je u ženke vrh kljuna nešto svjetliji sivo crne boje. Svi crnkasti dijelovi prekriveni lipokrom žutom su tamniji kod mužjaka nego kod ženke, a to je posebno uočljivo na potiljku glave i na pokrivnim dijelovima ramena. Mužjak je krupnija ptica, veće glave i kljuna, gordijeg držanja, što je uostalom i normalno za češljugare.

Žuti DF (homozigotni) češljugar

Žuta mutacija češljugara je u ekspanziji kod odgajivača u Italiji, a nešto manje u Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj. Zbog dominantnosti i nevezanosti za spol u nasljeđivanju teorijski se može prenijeti i na pastel, ahat, izabel, satine, smeđu, bjeloglavu mutaciju češljugara što već prezentiraju mnogi, ponajviše talijanski uzgajivači.

Žuti DF izabel satine češljugar

Svi početni podaci o nasljeđivanju žute mutacije češljugara ukazivali su da se radi o dominantnom nasljeđivanju, nevezanom za pol, što je i pojašnjavalo njen opstanak i pojavu u prirodi. Pažljivim proučavanjem došlo se do zaključka da se ustvari radi o mutaciji koja je nepotpuno dominantna, odnosno posjeduje takvo svojstvo da dominira nad normalom, ali ne u potpunosti. Takav tip nasljeđivanja naziva se intermedijarni, nepotpuno dominantni ili parcijalno dominantni. Kod kanarinaca boje tipičan primjer za ovakav način nasljeđivanja se javlja pri ukrštanju lipokrom crvenih i žutih, kada svi mladi imaju boju koja je neka mješavina navedenih boja, odnosno narančasta je. Pri parenju žutog mutiranog sa normalnim češljugarom dobit će se ptice koje će biti žute ali sa ne tako izrazitom žutom lipokrom bojom. Da bi pojasnio shemu nasljeđivanja ptice uvjetno nazvane 'čisto žute' mutacije češljugara nazvat ću sa dvostrukim faktorom za žuto i označit ću ih u shemi sa DF (homozigotni žuti ŽŽ) i češljugare 'bljeđe žute' boje označit ću u shemi nasljeđivanja sa jednostrukim faktorom za žuto JF (Ž+Ž heterozigotni žuti dobiveni parenjem žutog Ž i normala Ž+, što govori o nekoj vrsti dominantne heterozigotne nasljednosti). Homozigotni par gena (u našem slučaju ŽŽ), često nosi i letalni faktor za embrio, mada nije dokazano da to nosi mutacija, već i neki drugi letalni faktori. Dokazani primjer za ovo je letalni faktor za 25% embrija koji se javlja pri parenju dva ćubasta kanarinca (ćubavost je dominantno nasljedna i nevezana je za spol) ili dva dominantno bijela (njemački bijeli) kanarinca kada obavezno kod embrija koji imaju homozigotni par gena dolazi do uginuća embrija u nekom stupnju razvoj, a i u ovom slučaju to zadesi 25% embrija. Kod žute mutacije češljugara postoje ptice sa jasno jačom žutom bojom (dvostruki faktor za žuto DF ili homozigotni par gena ŽŽ), pa stoga proizlazi da se letalni faktor ne javlja uvijek kada ptice imaju homozigotni par gena koji definira boju.

Žuti DF satine (lutino) češljugar

Žuti DF eumo (mascerato) bjeloglavi češljugar

Shema nasljeđivanja žute mutacije češljugara (nevezano za spol, 50% mužjaka i 50% ženki):

U shemi nije dana kombinacija parenja M žuti DF X Ž žuta DF jer je moguće da takva kombinacija nosi stupanj letalnog faktora, s tim da to nije napisano niti navedeno u materijalu koji sam koristio za pripremu ovog teksta. Gledajući zakone genetike i primjenjujući matematičku kombinatoriku vjerojatnost za letalni faktor embrija u prethodno navedenoj kombinaciji parenja je gotovo izvjesna, ali to vjerojatno nije dokazano i objavljeno. Napominjem da je ovo samo moje mišljenje koje sam izveo uspoređivanjem sa shemama nasljeđivanja gdje se javlja letalni faktor sa parom homozigotnih gena koji nastaje parenjem dvije ptice istovjetnih dominantnih mutacija nevezanih za spol (na primjer ćuba ili dominantno bijela boja kanarinaca).

Nebojša Antanasijević