Dobrodošli

<English> 

Osnovni cilj ove stranice je informirati sve zaljubljenike u ptice kako bi ovaj prelijepi hobi dobio još kojeg entuzijasta.

Prezentirano je stečeno znanje o kanarincima boje, pticama faune europe i hibridima, njihovom uzgoju i takmičenju. Sve ovo u želji da se nivo ornitofilije podigne i uzgoj usmjeri prema standardu vodećih europskih zemalja članica COM-a. Iako nastojim održati visoki nivo stručnosti, mogu se pronaći i neke osnovne informacije koje će biti dragocjene i za uzgajivače-početnike.

Oštro se protivim nelegalnom lovu ptica faune Europe. Uzgojem prstenovanih jedinki borimo se zajedno protiv toga!

Pozivam sve koji su spremni za bilo koji vid suradnje, a koji je u skladu s gore navedenim, neka me bez oklijevanja kontaktiraju.

Dobrodošli, još jedanput,

Davor Skejić

Član Zagrebačkog društva za zaštitu i uzgoj ptica i ribica, broj prstena HR-2-U166 (stari brojevi: HR-001-071 - do 2011. godine, i HR-2-A-H2O - samo za 2012. godina).

Ukratko o meni

Rođen sam 1976. godine u Dubrovniku, Republika Hrvatska, gdje sam i živio do 1995. godine kad sam upisao Građevinski fakultet u Zagrebu. Po završetku studija kratko sam radio u struci, a već se 2001. godine zapošljavam na Građevinskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas radim kao docent na Katedri za metalne konstrukcije.

U međuvremenu sam magistrirao, a 2009. godine obranio disertaciju čime sam stekao akademski stupanj doktora znanosti iz područja tehničkih znanosti, znanstvenog polja građevinarstva, grane nosive konstrukcije. Obavljam poslove koji su vezani za edukaciju, znanost i struku.

Još prije ženidbe sam sa suprugom Ivanom obišao mnoštvo ornitoloških izložbi, tako da sam je na taj način testirao na ovu moju 'mračnu' stranu. I dalje mi je vjerni pratitelj na ovakvim izletima, štoviše danas uz nju idu i naše kćerkice Paula i Vita.

Obitelj mi je ogromna potpora, i bez njih i njihovog razumijevanja i odricanja, moja ljubav prema pernatim ljubimcima bila bi ipak samo osamljeni kamenčić, kamenčić bez smisla, u ogromnom mozaiku života.

Ptice kao hobi ili kao...

Ptice kao hobi, kao ljubav, ili kao bolest?!

Često razmišljam o ovome i nikada ne mogu donijeti dugoročni zaključak. Većinu vremena koju provodim s pticama, osim dosadnog čišćenja, osjećam se izvrsno. Nikad ne požalim vrijeme koje provedem s njima. Međutim, životne obaveze i 'normalne' potrebe socijalnog bića, često mi ne ostavljaju dovoljno vremena za uživanje i jednostavno promatranje njihovog ponašanja. I to mi najviše fali! Nema tu materijalne koristi, a često je i ona duhovna upitna. Na primjer, zašto pišem ovo što upravo pišem, a Vi upravo čitate... Ma da ne duljim, evo kako je sve to počelo i u što je izraslo, pa prosudite sami.

Za prvu pticu koju sam zavolio 'kriv' je moj brat Renato. Ulovio je ispred zgrade na Montovjerni, u mom rodnom Dubrovniku, jednu šarenu kanarinku koja je vjerojatno nekome pobjegla. Čak se i posvađao sa nekim starijim gospođama, jer su je one uočile, a on je bio spretniji i ulovio je prvi. Ta kanarinka je živjela 7-8 godina i nesla je po jedno jaje tu i tamo. Ja sam, kao dječak od nekih 5-6 godina, uporno čuvao ta jaja, ali nikad ništa od njih. Tada nisam ni slutio da je potreban mužjak i još puno, puno stvari da se napravi zametak, a kamoli izleže mladi ptić.

Veliku ulogu odigrao je svakako i moj djed, koji je uvijek u kuhinji imao ponekog staglina (češljugara), lugerina (čižka) ili vrzolina (žutaricu). Zajedno smo često išli na Gradac hraniti golubove i uvijek kad sam bio kod njega znala se procedura, u 10 sati namrvi stari kruh, a u 11 sati hranjenje. I djed s majčine strane je bio ljubitelj i veliki poznavatelj ptica faune Europe. Znao je gdje pronaći gnijezdo od svake ptice, to su bile njihove dječje igre. (Mi smo igrali žmure i na karata po cijelo ljeto, a današnja djeca tek!?)

Kad sam malo porastao, upoznao mnoge ptičare iz Grada, negdje u jesen 1988. godine učlanio sam se u Društvo za uzgoj i zaštitu ptica Dubrovnik. Učlanio me, danas nažalost, pokojni Nikola (Nino) Cvjetković, čovjek koji je imao beskrajno strpljenje i volju za educirati jednog dosadnog mulca. Dugujem mu mnogo i mogu reći da mi je on usadio ljubav prema mojoj najintrigantnijoj vrsti - faganjelu, odnosno juričici. Definitivno me pok. Nino orijentirao da izađem iz začaranog kruga 'veske i rikjama' i uđem u krug 'uzgoja i natjecanja'. Ne mogu ništa drugo reći, osim: Fala dundo Nino za faganjela!

Nemirne godine preživljavanja od 1991.-1995. proveo sam u Dubrovniku i na balkonu postigao prve značajnije uzgojne rezultate. Savladao sam tehniku uzgoja kanarinaca, a kvaliteta uzgojenih ptica je bila jako, jako loša. Međutim, to iskustvo se pokazalo krucijalno za natjecateljske uspjehe nakon mog studiranja u Zagrebu. Već sam na 1. godini u studenskoj sobi, maltretirajući svoj tadašnjeg cimera, mog prijatelja iz djetinjstva Z. Kusala, imao jednog češljugara. Kasnije i po par kanarinaca, čije sam mlade redovito slao autobusom u Dubrovnik ocu na karotiniranje. Roditeljima posebno hvala što su nastavili održavati moje jato u Dubrovniku i to samo za moj kratki užitak za blagdane i ljetne praznike. Koji je to fanatizam (mislim na sebe, naravno).

Ozbiljno bavljenje pticama počelo je nakon studija, 2001. godine, kad sam se učlanio u Zagrebačko društvo za zaštitu i uzgoj ptica i ribica. Uzgajao sam kanarince boje, ptice faune Europe i njihove hibride. Od učlanjenja u Zagrebačko Društvo pa do 2007. godine specijalizirao sam se u uzgoju lipokromskih crvenih mozaik kanarinaca muške linije. Danas, od kanarinaca boje uzgajam satinet i izabela crvene mozaik kanarince u muškoj liniji, a od ptica faune Europe juričice, sjeverne juričice, češljugare...

Obavljao sam funkciju tajnika Zagrebačkog društva u periodu od 2005.-2008. godine.

Na državnoj izložbi u Osijeku, 2009. godine položio sam za saveznog sudca ZOSH-a za grupe D (kanarinci boje), G (fauna Europe) i H (hibridi). Stažirao sam pod mentorstvom COM/OMJ eksperta M. Mikulića od 2006. godine i pri tome 'odradio' četiri državna prvenstva i čitav niz društvenih i regionalnih ornitoloških natjecanja. U ispitnoj komisiji u Osijeku su bili (redom s lijeva na desno, izuzevši mene) naši uvaženi suci A. Arsić, I. Ćubelić, M. Mikulić, M. Zjača i K. Librenjak.

Ispit za međunarodnog suca sam položio u Novoj Gorici (Slovenija) 30. studenog 2012. godine i time stekao titulu COM/OMJ eksperta za kanarince boje (grupu D). Ispitivač je bio velikan kanarinaca boje, međunarodni sudac, član izvršnog odbora OMJ-a, Roberto Rossi koji je između ostalog odgovoran za sekciju D unutar OMJ.

Sada mi je cilj proučavati suvremene standarde ptica, selekcionirati svoj uzgoj u tom smjeru i baciti težište na uzgoj ptica faune Europe. Pri tome mi je najveća želja uzgojiti što više ptica faune Europe, napravit ih dostupnima ljudima i time se boriti protiv nezakonitog lova ptica koji uistinu nema nikakvog smisla.

Pozivam sve koji su spremni za bilo koju razmjenu informacija o uzgoju i natjecanjima neka me bez oklijevanja kontaktiraju.