Bolesti ptica uzrokovane protozoama – Kokcidie

O bolestima ptica… nažalost nikad dosta. Prezentiram Vam ovdje članak (drugi iz serije o bolestima uzrokovanim protozoama (parazitima)) studenta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, strastvenog ornitokultura Vojvođanina Stanka Galića. Članci su objavljeni u Novoj Batudi i Avifauni, ali susretljivošću autora, evo ih i ovdje dostupni u elektronskoj verziji. Znanja nikad dosta.


Od svih parazitarnih oboljenja koja se javljaju u uzgojima ukrasnih ptica, po brojnim karakteristikama, kokcidioza zauzima posebno mjesto. Česta pojava i neugodne poslijedice bolesti,čine ovu parazitozu značajnim problemom pri uzgoju. Upravo zbog svih tih odlika kokcidioze, pristup i poduzetnost moraju biti znalački i pravovremeni. Generalno,sve bolesti koje izazivaju neke vrste parazita (parazitoze) proizlaze iz jednog oblika biološke interakcije, koja se, logično, naziva parazitizam. Njegova fundamentalna odlika jeste interakcija između parazitske vrste i domaćina, pri kojoj parazit koristi njemu potrebne resurse domaćina u svrhu opstanka i produljenja svoje vrste, na štetu domaćina.

Postoje brojne podiobe parazitoza, jedna od osnovnih je i prema staničnoj organizaciji parazita, pri čemu razlikujemo bolesti izazvane višestaničnim parazitima (lat. Metazoa) i jednostaničnim parazitima (lat. Protozoa). Kokcidije, uzročnici kokcidioze, ubrajaju se u jednostanične parazite – protozoe. Iako se cijeli organizam sastoji od samo jedne stanice, kokcidije imaju vrlo složen ciklus razmnožavanja koji podrazumijeva brojne stadije, koji se nalaze kako u organizmu ptice, tako i u vanjskoj sredini.

Infestiranim (zaraženim) pticama drže se sve jedinke u kojima se kokcidije nalaze i razmnožavaju. Problem kod ove činjenice jeste taj da se zaraženost ptica može ogledati i u kliničkom smislu (javljaju se simptomi, ptice mijenjaju ponašanje i vidno su bolesne), ali, isto tako, česti su i slučajevi latentnih infestacija (nema vidljivih simptoma bolesti, ptice djeluju zdravo). U bilo kojem od ovih slučajeva, infestirane ptice su izvor zaraze jer izlučuju jedan od razvojnih stadija kokcidije – nesporuliranu oocistu. Ovaj stadij dospijeva u vanjsku sredinu izmetom zaražene ptice i u slučaju adekvatnih uvjeta (temperatura, vlaga, koncentracija kisika…) podliježe procesu sporulacije. Spomenutim procesom,koji traje 24-48h nastaje sporulirana oocista koja je sposobna invadirati (zaraziti) drugu jedinku. Po nekim izvorima, proces poprimanja infektivnosti (sporulacija) može se odigrati i u samom organizmu ptica, nakon unosa nesporuliranih oocista, što dodatno doprinosi širenju bolesti. Ulazna vrata za kokcidije je per oralni (putem usta) unos (ne)sporuliranih oocista. Po njihovom gutanju i dospijeću u crijevni trakt, dolazi do prodiranja kokcidija u stanice sluznice crijeva i njihovog daljnjeg razmnožavanja. Tijekom navedenih zbivanja, kokcidije se transformirajući kroz više stadija naposljetku ponovo izlučuju izmetom u obliku nesporulirane oociste. Nakon sporulacije u vanjskoj sredini, bolest se dalje širi. Opisani životni ciklus je karakteristika svih kokcidija, bez obzira na njihovu vrstu (kao i kompatibilnu vrstu ptica koje obolijevaju kao domaćini). Kao digresiju nužno je navesti dvije protozoe, koje se ubrajaju u skupinu kokcidija, iako se odlikuju nešto drugačijim životnim ciklusom. Jedna je Eimeria truncata, uzročnik renalne(bubrežne) kokcidioze koja se javlja primarno kod gusaka (fam. Anseridae), mada se sporadična pojava ove bolesti može uočiti i kod drugih vrsta vodene peradi. Kako i samo ime odaje, ajmerie se kod ovog oblika bolesti lokaliziraju i oštećuju stanice bubrega. Druga iznimka od najčešćeg vida razvojnog ciklusa jeste rod nešto atipičnijih kokcidija – Atoxoplasma. Kod njih nakon dospijeća u stanice sluznice crijeva dolazi do prodora protozoa u monocite i limfocite (tipovi bijelih krvnih zrnaca), putem kojih kasnije dospijevaju u unutarnje organe (jetra, slezena, pluća, osrčje…). U tim organima se Atoxoplasma-e umnožavaju i ponovo vraćaju do sluznice crijeva, gdje dovršavaju životni ciklus i ponovo se izlučuju u vanjsku sredinu. Iz iznešenog lako je zaključiti da se oociste u izmetu ptica oboljelih od atoksoplazmoze ne mogu naći kontinuirano, već samo u pojedinim vremenskim periodima.

U crijevima kokcidije izazivaju propadanje stanica sluznice-enterocita, kao i dubljih slojeva crijeva. Kao poslijedica toga javljaju se poremećenja u probavi i krvarenja, iz čega proizlaze simptomi bolesti: mršavljenje, sluzavi i/ili krvavi proljev, posljedična dehidratacija (najčešće pogubna za ptice), apatija, smanjen unos hrane i vode, nakostriješenost perja, itd. Slično tome, manifestira se i atoksoplazmoza, uz važnu napomenu da je najvažniji i najmarkantniji simptom enormno povećana jetra, koja se u trbušnom predjelu može i vidjeti i napipati. Takva jetra izvana izgleda kao crveno-ljubičasto otečenje koje se lako uočava ispred prsne kosti (upravo zbog toga, atoksplazmoza je dobila engleski naziv ‘big liver disease’ – bolest velike jetre). Ova bolest se primarno javlja kod pjevica – značajan problem kod uzgoja vrsta evropske faune i nekih tropskih čvoraka. Kao zanimljivost, vrijedi navesti primjer izuzetne osjetljivosti čvorka sa Balija (Leucopsar rotschildi) prema toj bolesti (radi se o izuzetno rijetkoj vrsti na rubu izumiranja, čiji je uzgoj u zatočeništvu dodatno otežavala ova bolest). Pored svih navedenih simptoma, kod svih kokcidioza nerijetko se javljaju i živčana poremećenja (čudni stavovi ptica, epileptoidni napadaji), kao posljedica nedovoljne resorpcije vitamina B kompleksa, koji kokcidije troše pri svom razvoju, a koji je esencijalan za funkcioniranje živčanog sustava. Sve navedeno ubrajamo u tzv. manifestnu kliničku sliku (tijek bolesti sa vidljivim simptomima). Nasuprot tome, postoji, na žalost, i latentan oblik bolesti kod kojeg (donekle) otporne ptice ne pokazuju znakove bolesti, a pri tome izlučuju nesporulirane oociste i predstavljaju izvor bolesti za druge ptice. Na ovu činjenicu se nadovezuju i neke mjere opreza koje se primjenjuju i čine preventivu bolesti. Prvo, jato treba koliko god je to moguće razvrstati po dobnim skupinama. Pošto su najčešće latentno oboljele ptice starije jedinke, predstavljajući rezervoar bolesti,dok su mlade ptice daleko osjetljivije na zaraženje i razvoj bolesti – mladunce treba odmah po osamostaljenju odvojiti i spriječiti im kontakt sa starim pticama. Oociste izlučene u vanjskoj sredini vrlo su otporne i dugo perzistiraju. Zbog toga je jako važno redovito čistiti i dezinficirati kaveze i svu propratnu opremu (hranilice, pojilice,stajalice, transportere, posude za grit…), mijenjati podloge, ne ostavljati dugo istu sipinu kost, itd. Jednom riječju, sanacija nazočnih oocista putem redovitog čišćenja i dezinficiranja je nužna u smislu eradikacije bolesti. To uklanjanje izmeta i druge prljavštine mora biti vrlo temeljito,ne smije se, naime, gubiti iz vida da su i banalne nečistoće dovoljne da izazovu bolest. Također, sporulaciji oocista pogoduje visoka vlaga, koju u podlozi kaveza treba izbjegavati. Idući neizostavni faktor jeste i gustoća naseljenosti ptica koja ne smije biti velika, jer u značajnoj mjeri korelira na nastupom i širenjem bolesti. Vrlo je zanimljivo ovdje napomenuti status kokcidioze kod ptica u divljini. Naime, kokcidioza ne predstavlja veliki problem kod divljih ptica, baš zbog toga što one ne obitavaju na ograničenom prostoru gdje je koncentracija oocista velika kao i vjerojatnost njihovog unosa u organizam.

Što se tiče raširenosti kokcidioze među pticama,ona je općenito velika. Kokcidije su dokazane u 17 od 27 postojećih redova ptica, i pokazuju dosta velik vrsnu specifičnost. Najznačajniji rodovi kokcidija koji izazivaju bolesti kod ukrasnih ptica su: Eimeria, Isospora, Dorisiella, Tyzzeria, Wenyonella, Atoxoplasma

U trenutku kada se posumnja na kokcidiju ,treba razmotriti i druge bolesti sa sličnim tijekom i odlikama – postavljanje diferencijalne dijagnoze. Tako kod papiga u obzir dolaze askaridoza i giardioza, a kod pjevica kohlosomiaza, salmoneloza i kapilariza (divlje pjevice). Točna dijagnoza može se utvrditi nalazom oocista u izmetu (koprološka pretraga). Tu je važno napomenuti da negativan rezultat koprološke pretrage nije garancija odsustva kokcidioze (pogotovo u slučaju atoksoplazmoze). Iskustva su pokazala da se oociste izmetom češće izlučuju u poslijepodnevnim satima, kada uzorke za pretragu i valja skupljati.

Kod izbora adekvatne terapije,na raspolaganju imamo brojne preparate. Najstarija skupina sa najviše predstavnika jesu sulfonamidi. Literatura, kao i praktična iskustva, preporučuju njihovo davanje dvokratno po tri dana sa dva dana pauze između tretmana. Osim sulfonamida, u obzir dolaze i slijedeći lijekovi: toltrazuril, klazuril, amprolium (sam ili u kombinaciji sa etopabatom), itd. Kod atoksoplazmoze se u tzv. tkivnoj fazi bolesti kada je uzročnik van crijeva) preporuča davanje primakvina, dok se u crijevnoj (tzv. intestinalnoj) fazi poduzima terapija sulfaklor-pirazinom. Kod tretmana atoksoplazmoze, terapija traje dva puta po pet dana sa dvodnevnom pauzom između. Obavezna propratna terapija podrazumijeva davanje vitaminskih preparata (pogotovo vit. B kompleks i K vit.) u pauzi između apliciranja lijekova. Probiotici su također vrlo poželjni i korisni. Protozoi su vrlo skloni razvoju tolerancije prema određenim lijekovima – tzv. rezistencija. Ova pojava se događa kod nepravilnog apliciranja lijeka, npr. nepravilne doze ili prečeste uporabe istog preparata. Kako bi se to svelo na najmanju moguću razinu, odabir preparata mora biti adekvatan,kao i primjena lijekova u preventivne svrhe. Na umu treba imati i promjenu preparat poslije izvjesnog vremena uporabe.

Na kraju, kao nadopuna mjera prevencije kokcidioze, uz higijenske prilike mora se napomenuti i striktno eliminiranje nepotrebnih stresnih stanja, kao i izbjegavanje forsiranja incesta kao selekcijske mjere.

Davor Skejić

Associate Professor, PhD MSc CE / Bird breeder, O.M.J. / ZOSH judge

Leave a Reply