Bolesti ptica uzrokovane protozoama – Flagelate

O bolestima ptica… nažalost nikad dosta. Prezentiram Vam ovdje članak (prvi iz serije o bolestima uzrokovanim protozoama (parazitima)) studenta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, strastvenog ornitokultura Vojvođanina Stanka Galića. Članci su objavljeni u Novoj Batudi i Avifauni, ali susretljivošću autora, evo ih i ovdje dostupni u elektronskoj verziji. Znanja nikad dosta.


Kada se razmatraju bolesti uzrokovane jednostaničnim parazitima (protozoama), uz kokcidiozu druga vrlo značajna skupina bolesti jesu invazije uzrokovane flagelatima -bičašima. U toj grupi organizama, prema važnosti u avikulturi, istječu se sljedeći rodovi (koji broje različit broj vrsta): Hexamita, Giardia, Cochlosoma, Chilomastix, Histomonas i Trichomonas.

Bičaši iz roda Hexamita (sinonimni naziv Spironucleus) najčešće se javljaju kod pripadnika reda golubova (lat. ordo Columbiformes), kokošastih ptica (lat. ordo Galliformes) i ždralova (lat. ordo Gruiformes). Obolijevaju mahom mlade ptice, a izvor infekcije predstavlja kontaminirano (uzročnikom zagađeno) tlo, okoliš i voda za piće ili kupanje. Rezervoari infekcije su latentno (skriveno) inficirane jedinke koje ne pokazuju simptome bolesti. Heksamitiaza se najčešće javlja u proljeće i pogotovo u ljeto. Kao i kod brojnih drugih parazitoza i ovdje značajnu ulogu u razvoju bolesti čine predisponirajući(pogodovni) faktori. Pored različitih tipova stresa i drugih patoloških stanja, za razvoj heksamitiaze vrlo su važne dvije viroze: cirkoviroza i adenoviroza. Kao vrlo česta komplikacija adenoviroze tipa l, javlja se upravo ova, razmatrana parazitoza. Nakon oralnog unosa parazita (u tzv. cističnom obliku), on napada stjenku crijeva gdje izaziva promjene u vidu upale sa sluzavim sekretom. Nerijetko se mogu naći i oštećenja na slijepom crijevu u vidu čireva, kao i povećanje jetre i slezene. Glavni simptomi bolesti su: nakostriješeno perje, slabost, dehidratacija, smanjen unos hrane i vode, a karakterističan je i promijenjen izmet – vodenast izmet sa primjesama sličnim zrncima riže ili izmet pjenasto-sluzave konzistencije, zelene boje.

Giardioza je bolest koja se nerijetko javlja kod ptica, kao i kod sisavaca, uključujući i čovjeka. Od ukrasnih ptica najčešće su zahvaćene talasaste papige, nimfe, pripadnici roda Agapornis, kao i tukani (lat. fam. Ramphastidae). Rjeđe se pojavljuju kod drugih vrsta malih i srednjih papiga, te pjevica. Nakon ingestije (gutanja) cista giardie, promjene nastaju u tankim crijevima. Bolest se širi cistama koje su sadržane u izmetu oboljelih ptica (ugl. stare, latentno inficirane ptice-kliconoše). U mladih jedinki mogući su akutni oblici bolesti sa visokom smrtnošću, iako je daleko tipičnije za giardiozu duži tijek bolesti, tj. kronicitet. Potrebno je napomenuti da su razvojni oblici giardie koji su sposobni za infekciju drugih ptica, tzv. ciste, vrlo otporni i zadržavaju sposobnost infekcije do tri tjedna u okolišu. Glavni simptom ove bolesti jeste proljev, koji varira od potpuno tekućeg izmeta do slabije formiranog, koji je izrazito voluminozan. Nerijetko se događa kod oboljelih nimfi da dolazi do čupanja perja zbog svrbeža koji se razvija patološkim djelovanjem parazita.

Parazitoza koju često srećemo pri uzgoju pjevica jeste kohlosomoza. Najčešće su afektirane ukrasne zebe, amadine, a pogotovo astrilde (fam. Estrildidae). Protozoe iz roda Cochlosoma često uzrokuju značajne gubitke, pogotovo mladih ptica, u uzgojima australijskih zebrastih zeba i japanskih galebića (upravo potonja vrsta je i najznačajniji kliconoša infekcije).Kao i kod prethodno opisanih parazitoza,izvor infekcije su latentno inficirane stare ptice koje izmetom izlučuju uzročnika u okoliš i tako šire bolest. Klinička slika i tijek bolesti obično nisu pretjerano drastični. Manifestira se slabiji proljev kod mladih jedinki sa nižom stopom uginuća. Simptomi najčešće prestaju nakon prvog mitarenja,ali ne smije se gubiti iz vida da su takve ptice kliconoše i izlučuju uzročnika usprkos odsustva znakova bolesti (koji se ponekad znaju ponavljati na mahove). Pored proljeva koji često sadrži neprobavljenu hranu,vidljivi su i dehidracija, slab rast i razvoj te malaksalost.

Bičaši roda Chilomastix najčešće uzrokuju bolest kod raznih vrsta prepelica i jarebica,ali također su zabilježena i oboljenja vodene peradi. Parazitoza je usko vezana za loše i nehigijenske uvjete držanja i njege, praćena visokom stopom uginuća. Histomonijaza (tzv. ‘bolest crne glave’) primarno se javlja kod kokošastih ptica (fazani, prepelice…). Specifičnost ovog protozoa jeste vrlo uska povezanost sa nematodom (tip višestaničnih parazita) Heterakis gallinarum. Naime, gutanjem embrioniranog jajeta tog parazita vrlo često rezultira ujedno i nastankom histomonijaza – pošto se Histomonas često nalazi na površini jajeta nematoda. Vrlo važno je napomenuti da ove uzročnike prenosi kišna glista, koju afektirane vrste ptica rado jedu. Osim tim posrednim putem, bolest se može i direktno širiti iz okoliša. Pored karakterističnih promjena na glavi zahvaćenih ptica, javljaju se i čirevi slijepog crijeva i oštećenja jetre uz nakupljanje tekućine u tijelu.

Rod flagelata Trichomonas, primarno je vezan uz golubove. Tek potom po važnosti slijede ostale ptice,među kojima se istječu grabljivice kao visoko predisponirane vrste, zbog prehrane golubovima. Trichomonijaza je u krugu golubara poznata pod nazivom ‘bolest žutog dugmeta’. Ovaj opisni naziv u sebi krije ujedno i najtipičniji simptom bolesti:nakupljanje naslaga u gornjim dijelovima dišnog i probavnog sustava koji su često jasno vidljivi. Oboljele ptice teško dišu, mršave i apatične su.

Dijagnostika i liječenje opisanih parazitarnih oboljenja u velikoj mjeri su slični, te će se zbog toga zajedno i opisati. Najjednostavnija i najsigurnija metoda utvrđivanja jeste mikroskopski pregled nativnog preparata izrađenog od svježeg izmeta. Na takvom preparatu se lako uočavaju i razlikuju pojedini bičaši. Osim od svježeg izmeta, preparati se mogu izraditi i od sluznice crijeva uginulih ptica, te eventualno u obzir dolazi i uzimanje brisa iz kloake bolesnih ptica (najčešće kod trihomonijaze).

Terapiranje parazitoza uzrokovanih flagelatima sprovodi se sa preparatima iz farmakološke skupine nitroimidazola. U njih se ubrajaju: ronidazol, dimetridazol, metronidazol, karnidazol, itd. Apliciranje lijekova se sprovodi putem vode za piće,dvokratno, sa pauzom između. Konkretni vremenski periodi terapiranja i pauze između njih ovise o rabljenom preparatu i sadržani su u uputama proizvođača.

Na kraju, kao neke osnovne mjere prevencije parazitoza iz ove skupine, mogu se navesti: otkrivanje i liječenje svakog pojedinog slučaja bolesti, adekvatan nivo higijene i uvjeti držanja, pravovremeno odvajanje mladih ptica od odraslih, itd.

Davor Skejić

Associate Professor, PhD MSc CE / Bird breeder, O.M.J. / ZOSH judge

Leave a Reply